Mališani koji slušaju ove fraze mogu da odrastaju s mentalitetom žrtve ili da veruju da ne mogu da uspeju u stvarima koje žele, napominje Ejmi Morin.

Ono što radimo s decom i u njihovoj blizini može da ostavi trajne efekte ili, ako hoćete, posledice na njih, a ništa manje nisu važne stvari koje izgovaramo.
Fraze koje koristimo kada razgovaramo sa svojom decom ili dok su ona prisutna ne samo da odražavaju naša uverenja o svetu, već utiču i na ona koja oni razvijaju.
U svojoj knjizi „13 stvari koje mentalno jaki roditelji ne rade“ psihoterapeutkinja Ejmi Morin, predavačica na Univerzitetu Nortistern, objašnjava kako da eliminišete uobičajene navike koje deci smetaju da razviju mentalnu snagu neophodnu da dostignu svoj potencijal.
Možda će vas iznenaditi da se mnoge o njih tiču toga šta pričamo pred najmlađima, a iako neke od fraza koje ste navikli da izgovarate mogu da deluju bezopasno, one mogu dovesti do toga da vaša deca odrastaju sa mentalitetom žrtve ili da veruju da ne mogu da uspeju u stvarima koje žele.
Kao pet posebno toksičnih fraza koje roditelji treba da uklone iz govora pred detetom Ejmi Morin izdvaja sledeće.
1. „Nikada to nećemo priuštiti.“
Ako nešto što zaista želite nije u vašoj platežnoj moći, nemojte insistirati da to nikada ne možete imati.
Umesto toga, pokažite svojoj deci da imate kontrolu nad svojim finansijama. Mogli biste, na primer, da kažete: „Moj san je da jednog dana kupimo veliku kuću. Ali pošto trenutno nemamo finansijskih sredstava, idem na neke onlajn časove da bih mogao da unapredim svoje veštine na poslu i da dobijem povišicu“.

Ili, ako vaše dete zaista želi da ide u Diznilend, recite mu: „Ne možemo da priuštimo karte jer to nije u našem budžetu ove godine.“ Dobra ideja je i da date teglu u koju ćete porodično ubacivati novac kako biste uštedeli da jednog dana ispunite ovu želju.
Кada svojoj deci pomognete da neguju mudre navike po pitanju finansija, ona će odrastati znajući da ako žele nešto što ne mogu da priušte, to je samo pitanje prilagođavanja prioriteta.
2. „Tako me ljutiš.“
U svakoj situaciji je važno da ostanemo mirni i da se odupremo želji da okrivimo decu – ili bilo koga drugog, zaista – za sopstvene emocije.
Umesto da pobesnite zbog nečega što je vaše dete uradilo, zdraviji odgovor bi bio: „Ne volim kad to radiš“, uz objašnjenje zbog čega je tako. Za decu je važno da razumeju kako njihovo ponašanje može da utiče na druge. To će ih podstaći da budu svesniji osećanja drugih ljudi, a ne samo svojih, piše Ejmi Morin u autorskom tekstu za CNBC.
Takođe, ako ostanete mirni, učite svoje dete da svi imamo sposobnost da kontrolišemo svoja osećanja i da je na nama da upravljamo njima na zdrav način. Na kraju krajeva, ne biste želeli da odrastu misleći da je u redu kriviti druge za to kako se osećaju.
Naravno, svi smo mi ljudi – i možda postoje trenuci kada ne možemo da ne izgubimo smirenost. Ako se to desi i na kraju kažete nešto zbog čega žalite, počnite sa izvinjenjem: „Žao mi je što sam izgubio/la živce. Sledeći put ću uzeti trenutak da se smirim“.
3. „Mrzim svoj posao.“
Recimo da ste imali naporan dan na poslu i samo želite da odete kući i da se uživate s porodicom. Ova rečenica može da deluje bezazleno, naročito ako niste čak ni razgovarali direktno s decom, ali imajte na umu da ona shvataju ovu poruku.
U stvari, studije su otkrile da naši stavovi o životu imaju veliki uticaj na određivanje uspeha naše dece, posebno kada je u pitanju akademsko dostignuće.

Štaviše, žaljenje na svoj posao oko dece uči ih da posao nije zabavan. Posledica može biti da odrastu verujući da će odraslo doba provesti polovinu budnih sati potpuno očajni.
Bolji način da se nosite sa tim? Jasno dajte do znanja da imate izbore u karijeri i razgovarajte o stvarima koje radite da bi vam dan na poslu bio zadovoljavajući
4. „Moram da idem u prodavnicu.“
Кad god kažete da nešto morate da uradite, bilo da je to obavljanje nekog posla ili odlazak na večeru kod bake, vi implicirate da ste primorani da radite stvari koje ne želite.
Umesto toga, pokažite svojoj deci da sami kontrolišete svoje vreme: na vama je da odlučite šta ćete da radite, kao i kada i kako ćete to da uradite.
Deca koja odrastaju u uspešne ljude razumeju da se život svodi na izbore koje donosimo. Možete ih naučiti ovoj važnoj lekciji tako što ćete reći nešto poput: „Danas mi se ne ide u kupovinu namirnica, ali želim da budem siguran da imamo hranu u frižideru za nedelju dana“ ili „Umoran sam, ali rekli smo baki da idemo kod nje. I želim da budem siguran da ću održati reč“.
Naravno, uvek će postojati nešto što oni ne žele da rade, ali bi apsolutno trebalo da urade, kao što je odlazak u krevet u ranije ili više povrća u ishrani. U ovim situacijama, korisno je objasniti zašto se od njih traži da to urade. Кada deca shvate važnost zadatka, veća je verovatnoća da će se pridržavati.

5. „Sve će biti u redu.“
Ako vaše dete nije izabrano za prvu postavu u fudbalskom timu i sl, ubeđivanje da će sve uvek ispasti dobro neće ga pripremiti za budućnost.
Umesto da im kažete da će na kraju sve biti onako kako dete želi, naučite ga da su dovoljno jako da se izbore sa neizbežnim neuspesima u životu.
Možda vaše dete samo treba više da vežba. Ako je to slučaj, utešite ih zagrljajem i ukažite im da ste svesni kako se osećaju, na primer, tako što ćete reći „Znam kako se osećaš danas, ali biće još prilika“.
Podstaknite ih da nastave da se trude i pokušaju ponovo, jer ćete im tako pomoći da nauče kako da se nose s tim da u životu sve ne ide onako kako želimo.
BONUS VIDEO
Bogdan iz Požege jedini je muški vaspitač u svom kraju
( Prevela i priredila: T.S.R., Glossy )
Dodaj komentar