radiobalkanfox
Šetajući središtem Zagreba, na pamet mi je pao taj film. U jednoj od prometnijih ulica radilo se na uređenju “barber shopa”. Jedan je to od mnogih, kao što ih je bilo i prije. Samo što su se zvale “brijačnice”, “brico” ili, jednostavno, “frizeraj”. Zamislite si samo da je netko, kad bi bilo moguće, zadnjih dvadesetak godina “prespavao”, da ga nije bilo. Na stranu tehnološki napredak, električni automobili, umjetna inteligencija… Taj bi pospanko pao na riječima.
Da je zaista moguće da je prespavao tih dvadesetak godina, bio bi vjerojatno raščupan, obrastao. Ali ne bi kao mi nekad, bilo je to na zagrebačkom Zelenom valu, mogao ići kod Ćazima, koji je bio frizer. Ne, on bi danas morao ići u barber shop, samo je pitanje kako bi ga pronašao. Kad bi taj pospanko radio, prije no što je prilegao, radio bi u firmi, a nakon buđenja bi bio zaposlen u korporaciji. Da slučajno ode pitati kako stoji sa stažem, tražio bi kadrovsku, dobru staru kadrovsku, ali ćorak, njemu danas trebaju “ljudski potencijali”.
Tu bi već negdje pogledao u nebo i poželio da se nije probudio. Zamislite da mu onda zakažu sastanak, primjerice, preko zooma. Pa nakon sve te muke, kolega, dobri kolega, da ga oraspoloži odvede ga na pivo. Craft.
Opet bi uslijedio pogled u nebo. Onda bi mu pokazali društvene mreže, nove načine komunikacije, poglavito one putem poruka. One koje morate “sinati”. Vjerojatno bi nakon tog stresa “odsinao” sam sebe i vratio se u prošlost. Tamo je često puno ljepše. Samo to neki ne sinaju.
Dodaj komentar