Poznato je da se danas reči mangup i bitanga koriste kako bi opisale osobe koje su nevaljale, nestašne i neposlušne. Ali njihovo izvorno značenje je potpuno drugačije.
Naime, prema zakonu iz 1886. godine, ove reči su predstavljale nešto potpuno drugačije od značenja koje reči bitanga i mangup imaju u savremenom govoru.
U Srbiji je 1886. godine postojao zakon koji je definisao mangupe – kao stoku koja “tumara kojekuda”, a gazde nema nigde.
Na mrežama se pojavila fotografija na kojoj je napisana jedna reč, a iako liči na običnu škrabotinu većina odmah uspe da je pročita
15.08.2023
„Mangup stoka deli se na krupnu, sitnu i odojčad:
a) pod krupnom mangup-stokom razume se: vo, krava, june, konj, kobila, omica, magarac, mazga itd.
b) pod sitnom mangup-stokom razume se: vepar, krmača, ovan, jarac, koza, samsov, ker, rt, čobanski pas itd.”
Ovako je zakon koji je donet 5. aprila 1886. godine definisao mangupe. Ovaj zakon definisao je i kaznu za gazdu mangupa, ukoliko se pronađe.
„Gazda mangupa, ako se pronađe, dužan je platiti ne samo štetu i troškove na ranu i čuvanje mangupa, no i troškove za obznanu u novinama i druge, ako bi ih bilo“ navodi se u zakonu iz 1886. godine.
Pored mangupa, kroz istoriju definiciju je imala i reč bitanga – a njeno značenje, kao i reči mangupa, bila je potpuno drugačija od današnjeg.
“Bitanga – kljuse koje se nađe u selju ili u polju, a ne zna se čije je”, definisano je u Vukovom rečniku.
.K1info
Dodaj komentar