radiobalkanfox
Ova knjiga mnogo toga govori o ljepoti pisanja i ružnoći rata, jednostavno je rekao Goran Gavranović, član uprave 24sata koji je moderirao razgovor na predstavljanju ‘Izgaranja’ Josipa Mlakića. Rekao je kako mu je on najdraži pisac i istaknuo kako se Mlakić ne boji ulaziti u bilo koji žanr, od znanstvene fantastike i distopije, do ljubavnih i povijesnih, ne samo ovih prostora, već sve do Bliskog Istoka.
Mlakić, koji je i kolumnist Expressa i 24sata, jedan je od najrelevantnijih i najplodnijih suvremenih bosanskohercegovačkih i hrvatskih pisaca, a i sam je priznao da ne zna koji mu je ovo roman po redu. Od brojnih nagrada vrijedi istaknuti nagradu Mirko Kovač 2019. godine za ‘Skicu u ledu’, nagradu za najbolji domaći kriminalistički roman za ‘Božji gnjev’ 2014, i ‘Crni gavran i bijele vrane’ 2018., te Vladimir Nazor za ‘Svježe obojeno’ 2014.
‘Izgaranje’ opisuje posljedice koje rat ostavlja, a prati mladiće kojima je on prekinuo svakodnevicu i bacio ih u rovove i na ratište. Priče je prikupljao kroz gotovo 15 godina, dok je usporedno radio na drugim projektima, a na predstavljanju im se u četvrtak u Knjižari Fraktura u Zagrebu pridružio i novinar, pisac i scenarist Ivica Đikić.
– Rat je teška tema, govore da je i iscrpljena, neinspirativna, ali je nama on vrlo blizak. To se u ovoj knjizi, kao i u prethodnima dobro vidi. Kako rat promijeni ljude, kako normalni ljudi koji su do jučer igrali šah preko noći postanu oni koji su potpuno otupili na najveće užase koje čovjek može zamisliti. Mislim da to iskustvo nepovratno mijenja čovjeka, na radikalniji, teži, ili manje težak način. Nekoga devastira u potpunosti, a nekoga manje, ali nemoguće je ostati nepromijenjen – rekao je Đikić koji je istaknuo da nedostaje radova, posebno onih znanstvenih koji će govoriti o ratu u srednjoj Bosni, kojega je opisao kao najužasniji sukob 90-ih.
– Nekad imam osjećaj da je rat završio prošle godine, kod nas je još uvijek i u političkom diskursu i u kulturi rat još uvijek, nažalost sveprisutan i sve ono što je u fokusu se na neki način ‘oslanja’ na njega. Ako pričamo o ratu u Bosni i Hercegovini, on nije zahvatio samo vojnike, zahvatio je sve – djecu, i moramo se pitati koje je to tragove ostavilo na njima. U svojoj ratnoj prozi do sad nisam uključio nijedan stvarni događaj ili lik, ali je ovdje je nešto drugačije, sve ovo iz knjige se dogodilo, naravno izmijenio imena i tek sam o tome pisao kad su svi akteri tih priča umrli. Anegdote koje su se dugo pričale.. I od toga je teško napraviti književno djelo – ispričao je Mlakić.
Dodali su da je roman upravo zbog toga lako primjenjiv i na trenutne sukobe, a osvrnuli su se na stilove kojima se koriste. Đikić je komentirao kako je njemu ponekad veći problem skratiti svoja djela, dok je Izgaranje Mlakić napisao svojim, već prepoznatljivim, minimalističkim stilom.
– Ono što je fascinantno je da, iako se stilovi tih knjiga i priča razlikuju, onaj tko je pročitao dva njegova romana, a bez da zna da ih je on napisao, vrlo bi vjerojatno naslutio da je Mlakić autor. To se osjeti – rekao je Gavranović te su se složili da bi bilo koja od priča mogla lako postati i filmom, s kojim je Mlakić, kao scenarist, također dobro upoznat.
Razgovarali su o pravilima koje moraju pratiti i kao scenaristi, odnosno prilikom bilo kakvog rada na filmu, ali da je, kao i u svakoj umjetnosti, često tajna upravo u odmaku od šablona. Umjetne inteligencije ih, barem u slučaju kvalitetnih sadržaja, još uvijek nije strah. Rekli su da će one ‘prosječne’ možda i moći stvoriti, ali da pravi, kvalitetni likovi ne mogu nastati bez čovjekove ruke.
Za kraj, Mlakić je najavio da, iako je ovo njegov posljednji ratni roman, ima spremne materijale za iduće knjige te je otkrio i da priprema dokumentarni film. Okupljenima su iskreno preporučili knjigu koja nudi jedinstven prozor u tadašnja ratna zbivanja gradića u srednjoj Bosni.
Dodaj komentar