radiobalkanfox
Chriztel Renae Aceveda je rodne Filipine s majkom prije tri godine zamijenila Svetim Martinom na Muri, a gledatelje ispred malih ekrana, žiri i publiku je sada oduševila u ‘Supertalentu‘ toliko da je ispisala povijest jer je prvi put ikada publika dala nekom svoj ‘zlatni gumb’.
POGLEDAJTE VIDEO: ‘Kaj se pripetilo, kaj se dogodilo’:
Sveti Martin na Muri: Chriztel
Priča ove zanimljive djevojčice je poprilično nevjerojatna. Prije tri godine su se, nakon što se majka Carla vjenčala s rođenim Međimurcem, doselili u grad na Muri, a dotad, kaže, nije ni znala gdje je Hrvatska. No odmah su je zavoljeli. Sviđa im se sve, ljudi su opušteni, ljubazni i mirni – priroda je čista, a kraj im je prekrasan.
Pobijedila na Međimurskom festivalu
Ljubav prema tradicionalnim međimurskim popevkama počela je na satu glazbene kulture. Prvi nastup je imala 2021., a od tada se pohvale samo nižu – krajem svibnja je u Močvari bila gošća na koncertu Lidije Bajuk, legende hrvatske etno scene, a mnogi je već sad uspoređuju s Tetom Lizom. U kolovozu je pobijedila i na Međimurskom festivalu s prvom autorskom pjesmom „Ako mi te uzmu“.
– Ispočetka mi je hrvatski bio težak jer mi je zvučao potpuno nepoznato, ali sam brzo uhvatila – pomogli su i prijatelji u školi. Obožavam pjevati i pjevam sve – od modernih pjesama na engleskom do ovih tradicionalnih koje su ipak nešto posebno. ‘Raca plava’, ‘Vuprem oči’ i ‘Kaj se pripetilo, kaj se dogodilo’ su mi najdraže. Sviđaju mi se i tekst i melodija. Kad smo učili pjesme, u školi sam počela pjevati ispred nastavnice. Ona se šokirala, počela je i snimati – s osmijehom je pričala Chriztel za 24sata.
‘U Hrvatskoj sam prvi put vidjela snijeg’
Kaže da joj uz nastavnice iz škole najviše pomažu obitelj i mentori iz ‘HKUU Sveti Martin na Muri’, u kojemu pjeva s mamom. Ove godine krenula je i u Glazbenu školu u Varaždinu. Ipak, puno toga je čista suprotnost od njezina života na Filipinima.
– Bile smo oduševljene, tamo nemamo zimu i mislila sam da će snijeg imati više okusa po šećernoj vuni jer tako izgleda. Iznenadio me okusom i hladnoćom. I hrana je fina, ali drugačija. U Filipinima smo okruženi morem, pa smo jeli ribu svaki dan, dok je ovdje češće meso. Nasreću, imaju lignje – rekla nam je svojedobno Chritzel kroz šalu.
Promjenu vidi i u školi. Iako je ostala uzorna učenica kao i prije, do dolaska u Hrvatsku je bila u odjeljenjima s trideset i više učenika, koji su bili označeni imenima cvijeća, dok ih je u Svetom Martinu ipak manje. Mami Carli jedini je problem ostao jezik koji nije u potpunosti savladala, ali s ovolikim optimizmom i otvorenošću trebala bi i to brzo riješiti.
‘Sve je nekako tiho’
Dok ih ljubav nije dovela u Hrvatsku, nisu ni bile izvan Filipina, a u dvije godine su savladale sve prepreke.
– Sve je nekako tiho, navečer ljudi ne buče, ne trube na cestama. U Filipinima su česte večeri karaoka, dok ovdje i nisu toliko. Mama i ja smo ih kupile i tako se zabavljamo i vježbamo, kombiniramo pjesme, od tradicionalnih do modernih. Nekad i odsviram nekoliko stvari na gitari, klaviru i usnoj harmonici – ispričala je Chritzel.
Obožava međimursku narodnu nošnju
Hrvatski joj je tek treći jezik, nakon tagaloga i engleskog, a uči i njemački. Voli glumiti, a ekspresivnost se osjeti u svakoj pjesmi koju izvodi, dok je znatiželja svaki dan vuče prema novim izazovima. Bez problema uskače u međimursku narodnu nošnju, koja joj je, kaže, sa svim bojama prekrasna.
U filipinskoj imaju više nakita i šminke, ali joj zapravo i nije tako različita – njoj su obje prekrasne. I ne sluteći je tako ova 12-godišnjakinja pružila primjer kako glazba, umjetnost i ljubav prema tradiciji nemaju granica i kako ponekad zaboravljena blaga u škrinjama naših baka može otkriti djevojčica s drugog kraja svijeta.
Dodaj komentar