radiobalkanfox
Na probama je sjajno. Ansambl HNK Osijek – mladi i zreliji solisti i svi mi se vrlo dobro zabavljamo na probama. Ne sjećam se kada smo se toliko smijali i pljeskali jedni drugima na probama. Svaka je proba, a bilo ih je puno, dva puta na dan vrlo intenzivno, bila na svoj način korak naprijed. I novo veselje, priča nam redatelj Krešimir Dolenčić o operi ‘Figarov pir’ koja će 25. studenog premijerno biti prikazan u HNK Osijek.
Dolenčić, kaže nam, sada prvi put surađuje s osječkim kazalištem i pjevačima.
– Neobično je li? Zadovoljan sam sa entuzijazmom i predanošću kojom su pristupili pripremama. Mladi pjevači dobili su sjajan trening i novo iskustvo, ovi stariji nadograđuju svoje. Mozart je istovremeno predivan kad mu se prepustiš, a zahtijeva i disciplinu. Suradnja je izvrsna – priča nam.
Pronaći se u ulozi redatelja za ‘Figarov pir’ Krešimiru Dolenčiću je veliki užitak.
– ‘Figarov pir’ mi je bio ispit kod Koste Spaića još kad sam bio student. Zatim sam asistirao Paolu Magelliju 1987. u slavnoj Gavellinoj predstavi ‘Ludi dani’ baziranoj na Beaumarchaisovom ‘Figarovom piru’ i Von Horvathovom ‘Figaro se rastaje’. Na Akademiji dramske umjetnosti sam kao profesor prije šest godina radio diplomski sa studentima, opet dramu. Tako da ulazim u režiju opere sa priličnim iskustvom. Osim toga prije mjesec i pol dana imao sam premijeru ‘Čarobne frule’ u Slovenskom narodnom kazalištu Maribor. To je četiri mjeseca Mozarta gotovo bez stanke. Fantastična privilegija. Ljekovito za dušu. Jako sam zahvalan – priča nam.
Iza redatelja su brojne predstave, a ovo mu je 126. premijera.
– Svaka je predstava potpuno jedinstveni trenutak. Originalan i neponovljiv. I uvijek je na početku teško, pa postaje sve uzbudljivije. Najljepše od svega su ti procesi rada. Igranje i istraživanje kroz glazbu, tekst, s pjevačima, glumcima. Jedinstven i prekrasan poziv. Bilo bi mi drago da više mladih ljudi poželi raditi u kazalištu. Posla ima koliko hoćeš – ispričao nam je Dolenčić.
U širokom opusu Dolenčićevog rada bilo je i raznih javnih priredbi poput otvaranja Pelješkog mosta, dočeka naših ‘vatrenih’…
– Razne događaji te vrste, koncerti, svečanosti, velike priredbe radim još od Univerzijade 1987. gdje sam bio asistent. Do sada se skupilo preko dvije stotine takvih događanja. Volim to raditi, znam, imam ogromno iskustvo, mogu mobilizirati puno ljudi u kratkom vremenu. Bilo je tu Porina, svjetskih prvenstava, otvaranja velikih dvorana, priredbi za par stotina tisuća ljudi, dodjela nagrada, svašta. Evo zadnja je bila Zlatna kuna HGK u HNK – govori nam.
Osim što se redateljske palice primio u Hrvatskoj, bilo je stvaranja opernih i dramskih predstava i u svjetskim kazalištima – Sloveniji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, SAD-u, Kini…
– Nisam ja toliko puno radio ‘diljem svijeta’. Sve zajedno šest – sedam zemalja. A slavnih je bilo i na sceni i iza scene. U operama, naravno. No, ponosan sam da sam radio sa našom slavnom Ružom Pospiš Baldani, pa Tomicom Mužekom, Vjekoslavom Šutejom, Mustafom Nadarevićem, Zrinkom Cvitešić, mnogim umjetnicima koji su postali zvijezde. Volim raditi sa mladim ljudima. Zato i jesam na akademiji. Svi ce oni nekada ‘proslaviti’ svoj život i to im od srca želim.
A kada nije u kazalište, što radi Krešimir Dolenčić?
– Vozim bicikl. Ostalo je sve opet vezano uz moj poziv. I pratim svoju djecu na počecima njihovih putovanja. Nisam turistički vodič, više kao knjižica koju konzultiraju ako žele i kad žele – priznaje.
Najveća podrška su mu, kaže nam jasno i glasno, njegova dječica.
– Marta, Đuro i Nikola. I mnogi dragi ljudi s kojima dijelim svoje putovanje – zaključuje naš redatelj.
POGLEDAJTE VIDEO: KAD POKUŠAVAŠ ZASPATI, A CIMER TI NE DA
Dodaj komentar