radiobalkanfox
Mogli bismo slobodno reći da je Goran Bare (58) u odličnoj formi. I sam je nedavno priznao da je u dobrom razdoblju, ali kad je riječ o „formi“, malo smiruje oduševljenje. Raspoložen, pričljiv i – spreman.
U petak ga očekuje veliki koncert u zagrebačkoj Areni…
‘Više ne izlazim pijan na binu niti drogiran’
– Nije baš da sam top. Ali sam ono što bi se reklo… Više ne izlazim pijan na binu niti drogiran. To je veliko olakšanje za bend, to su me oni sami zamolili. Ja sam im obećao i toga se držim. Koliko sad već? (pita menadžera i svog bubnjara Alena Tibljaša). Evo već godinu i pol dana… On mi je mrtav-hladan iskreno rekao da ne ide, da mu je teško dogovoriti bilo kakvu svirku, ljudi su izgubili povjerenje…, promotori i drugi. Sve dok nismo počeli raditi dobre koncerte. Normalno, onda se proširio dobar glas. Ja sam svom bendu obećao: ‘Od mene više nećete doživjeti to da budem na bini onakav kakav sam bio prije, da blebećem svakakve gluposti’. Od tada su nam koncerti prepuni, punimo sve živo, jako je velik interes, čak ne možemo toliko ni svirati, već sam omatorio (smije se), moramo čak neke koncerte reducirati. Ja ne mogu to sve izdržati, a ni bend, nisu ni oni u cvijetu mladosti.
‘Prije koncerta mi je bilo dosadno’
Koja je razlika u novom režimu, je li vam lakše tako?
– Jako mi je lakše. Meni je jednostavno prije koncerta bilo dosadno. Popiješ jednu, drugu, treću, četvrtu, pa dok dođe koncert ti si mrtav pijan, onda blebećeš gluposti, trkeljaš… Uglavnom, nije dobro. Nije bilo dobro i moralo se nešto promijeniti. Drastično. I to smo napravili. I od tada zaista kao da je neka nova mladost.
Meni to jako odgovara. I njima također. Nadam se da ćemo to sad svim ljudima u Zagrebu i okolici dokazati. Ne da sam ja siguran, nego sam baš siguran da će biti jako dobar koncert. Vratili smo se ubrzo na Arenu. Trebao je to biti koncert u Ciboni, ali zbog „preslagivanja“ dvorane nisu mogli jamčiti sigurnost za posjetitelje pa su, naravno, odustali od tog nastupa. I sad će svirati u dvorani koja prima nekoliko puta više ljudi, a nedavno su je danima punili Aleksandra Prijović i Dino Merlin.
‘Mora Brena sad prestići Prijovićku’
– Pa eto… Ne znam zašto ljudi toliko vrište oko Arene. Čim kažeš da sviraš u Areni, ludilo, odmah je interes veći. Nevjerojatno, nisam to mogao vjerovati. Odmah ljudi kupuju karte. Žicaju može li karta. Ne znam je li to zbog VIP lože, svega… Vole ljudi valjda ići u Arenu – govori nam Bare.
A što kažete na ovo ludilo i situaciju oko Aleksandre Prijović? Rasprodala je pet zagrebačkih Arena, pa iduće godine Lepa Brena, koja je zasad na brojci od tri rasprodane dvorane…
– Kao da su na Olimpijadi. Mora Brena sad prestići Prijovićku. Pa će onda Prijovićka opet morati prestići Brenu. Ne znam iskreno tko je Aleksandra Prijović niti ću ikad saznati. Baš me briga, iskreno. Ali je fenomen, kao magnet, očito privlači ljude.
Ima neke pozitivne nervoze
Najavio je Bare da će repertoar za ovaj koncert biti nešto drugačiji.
– Bit će prošireniji. Trudit ćemo se da bude super, svirat ćemo dva sata. Ako ljudi budu htjeli još, napravit ćemo još jedan bis. A ako budu htjeli još jedan bis, svirat ćemo još. Uglavnom, ljudi će diktirati, a mi svirati. Repertoar će biti drugačiji zbog atmosfere pred toliko ljudi.
Kaže vinkovački kantautor da treme nema. Ima neke pozitivne nervoze jer, kako kaže, želi da sve ispadne dobro.
– Možda sam ja neki izrod. Kod mene nema treme. Od prvoga koncerta, kad sam imao 15 godina, kad sam bubnjao na kanistru za ocat Kisko, do danas nikad nisam imao tremu. Zapravo, jedanput sam imao tremu. I to gadnu. Ali to nije bila trema, nego više zbunjenost. Kad sam izašao sa zadnjeg liječenja, 2009. godine, bio sam tako izgubljen da to nije bilo normalno. Došao sam s liječenja, imali smo svirku i bio sam čist. Totalno čist. Čist k’o suza. To je bilo novo iskustvo. Šok. Tako sam se zbunjeno osjećao. Jesi ti svirao? – priča nam Bare pa upita Tibljaša je li i on tad svirao, koji se smije i odgovara: „Da, da, svirao sam tad. Svima nam je bilo super“.
– Šokiran sam bio. Pitao sam sam sebe što ću sad… – prisjeća se Bare.
‘Toliko mi je prijatelja umrlo’
Tibljaš dobacuje kako je koncert bio super, a Bare mu lakonski uzvraća: „Meni je bilo užasno“. Nedavno je preminuo Shane MacGowan. Njegova pjesma „Fairytale of New York“ jedna je od najljepših božićnih pjesama. Jeste li razmišljali da napravite i jednu božićnu pjesmu?
– Mogu ti reći da jesam – odgovara nam Bare.
I kako je ispalo?
– Nije ispalo. Vidio sam da mi ne ide, da nije to za mene. Ne ide mi zato što jednostavno moj odnos prema Božiću nije kao kod drugih ljudi. Kao prvo, Božić nikad nisam doživio onako kako ga doživljavaju drugi ljudi, u krugu obitelji, da se nešto jede, slavi. Je, moja obitelj je tako živjela, ali ja nisam bio s njima. Jako mlad sam otišao iz kuće, bilo mi je 16, 17 godina, tu negdje, još nisam bio punoljetan, bio sam malo u Beogradu, Zagrebu, malo u Vinkovcima kod pokojnog prijatelja Pave… Zato ćemo svirati sad u Areni ‘Valcer za pokojne’ jer mi je toliko prijatelja umrlo. Ja sam ‘last man standing’… Taj pomor mi se dogodio u prvom desetljeću ovog stoljeća. Odjednom su počeli umirati prijatelji oko mene, i to bliski, puno nas je bilo. Ostali smo nas trojica, dva brata i ja, zovem ih svojom braćom jer smo odrasli skupa. Eto, preživjeli smo, nevjerojatno, mi najluđi, najdivljiji.
Nešto poput Keitha Richardsa iz Rolling Stonesa, svojevrsnog medicinskog fenomena…
– Da, tako nekako – završio je Bare.
Dodaj komentar