Zrelost jedne ličnosti prilično je kompleksna tema, ali može da se objasni na jednostavniji i kraći način. Naš čuveni psihijatar Vladimir Đurić, čiji se saveti i objašnjenja na Fejsbuku prate sa velikim interesovanjem, objasnio je šta nas to čini zrelom odnosno nezrelom osobom. Kriterijum su četiri rečenice koje je naveo – u zavisnosti od toga da li se u životu rukovodite njima odnosno da li živite u skladu sa tim smernicama ili ne, spadate u (ne)zrelu ličnost.
Naša zrelost se poprilično lako može izmeriti po tome koliko sledećih nekoliko rečenica procentualno važe za nas:
1. Strpljen spašen…
2. Ne mora sve u ovom univerzumu biti onako kako sam ja zamislio…
3. Ne mora svako da me hoće… a ako me već neće,to ne znači da generalno ne valjam… i ne može da me definiše… niti predominantno utiče na moju životnu sreću…
4. Lako je biti srećan kad ti dobro ide.. .pa to bar može svako… nije u tome poenta…u metnost življenja je preteći i nastaviti u pravcu koji si apriori zacrtao i kad ti ne ide…
Eto… Prosto…
Iako je zrelost jako teško i bolno steći… i uzgojiti u sebi… Zaista nema mnogo većih repelenata za muku od nje…
Zrelost funkcioniše kao neki čarobni plašt spram života i ubičajnog kontigenta nedaća i problema koji on sa sobom nosi… i koje svakog kad tad snađu… i koje najćešće nisu ništa lično…
U skladu sa onom starom norveškom poslovicom da nema lošeg vremena već samo loše garderobe… Jednostavno…
Nema boljeg kaputa za životne zime od zdravog razuma…
A i znate već… Nije svako vino za svačija nepca…
Prava je sreća… Da ukoliko naš ukus sazri… I život ovakav kakav jeste…a ne onakav kakav bi bilo lepo da bude…može postati pitak…
A možda… Za prave majstore… Čak i sladak…“.
Dodaj komentar