radiobalkanfox
Velika izložba slika Roberta Torrea, nažalost prerano preminulog jednog od najpoznatijih hrvatskih psihijatara, autora nekoliko bestsellera poput „Ima li života prije smrti“, „Prava istina o psihijatriji“ ili pak „Ludilo uzvraća udarac“, otvorena je jučer u Meštvorićevom paviljonu.
Izložbu će pratiti posebna knjiga „Robert Torre: Mjesto okupljanja“ u kojoj će biti predstavljeni Torreove najuspjelije likovne radove, te umjetnička i svjetonazorska objašnjenja samoga autora. Prati je i prigodna pjesma „Ima li života prije smrti“ poznate zagrebačko-pulske grupe Radio Aktiv čiji je spot svojevrsna Torreova virtualna izložba.
– Iako je ovo temeljno retrospektiva njegove likovne ostavštine, namjera izložbe je predstaviti Robertov život i rad u cjelini. Jer svaki njegov iskaz, bez obzira na to je li riječ o tekstu, slici ili javno izgovorenoj riječi (u kojoj su gesta i mimika također bile značajno stilsko sredstvo) dio je jedne jedinstvene zaokružene cjeline; on je po sebi i u sebi bio jedan hodajući Gesamtkunstwerk – Total design i zato smo ga takvog – u cjelini njegova djela – i izložili. Ovdje zato svjedočite jednom zabavnom, šarenom, veselom, provokativnom, skarednom vatrometu i kaosu u čijoj pozadini zlokobno odjekuje mračni, ozbiljni egzistencijalističko-stoički Weltanschauung – „Umrijet ćeš a da živio nisi!“. Jer tek iz te opreke, pomaljaju se u konačnici puni obrisi Torreovog, po svemu, jedinstvenog lika. Nadamo se na istodobnu radost, veselje i zgražanje svekolikog općinstva – poručio je Saša Runjić, Torreov veliki prijatelj prema čijoj je koncepciji nastala izložba.
Prisjetimo se, Torre je preminuo 2021., a cijeli radni vijek proveo je u KBC-u Sestre milosrdnice na Klinici za psihijatriju.
– Na sadržajnom planu moje slike hotimice variraju jedan te isti svežanj poruka koji bi se dao podvesti pod sljedeće: da je život jedan jedini, konačan i neponovljivo naš; da ga moramo živjeti prije smrti jer drugog vremena neće biti; da ga olako možemo promašiti i
izgubiti najvlastitiju pravost; i zato nam je čuvati naše nutarnje biće, te biti svoj na svome uvijek i svuda. U pojavnom obliku, moja platna su definirana vedrim, veselim bojama, to je jedna razigrana „Ciciban“ paleta, crtež je dvodimenzionalan, plošan, jasno definiranih ploha. Dakle, formativni je element – u svojoj vedrini i veselosti – u opreci sa sadržajnom porukom samoga platna. Tom dopadljivošću želio sam zarobiti očni živac gledatelja. Čovjek ne može ne pogledati platno, a kad ga pogleda, može ga shvatiti jer nije preduboko. A kad ga shvati, ja sam mu, nadam se, pokvario popodne, moguće i cijeli tjedan – rekao je svojevremeno o svojem slikarstvu Torre.
Dodaj komentar