Dalmatinski pelikan ili kudravi nesit nakon više od 10 godina primećen je ponovo u Srbiji, na obali Dunava, u Mihajlovcu kod Smedereva, a ornitolozi kažu da je teško predvideti koliko će se dugo tu zadržati.
Kudravi nesiti ubrajaju se među najveće ptice na planeti, a kod nas su se gnezdili u 19. veku na nekoliko velikih močvarnih područja, nakon čega su brzo nestali i postali su vrlo retki. Ipak, poslednjih 20 godina neredovno su se pojavljivali i to uglavnom pojedinačne ptice, uglavnom u Vojvodini.
– Kudravi nesit (Pelecanus crispus) jedna je od najmalobrojnijih ptica vodenih staništa u Evropi sa svega nekoliko stotina jedinki na Balkanu. U 19. veku vrsta se i gnezdila na većini velikih močvarnih područja, ali je nakon toga nestao i postao izuzetno redak. Slično je i sa srodnim ružičastim nesitom (Pelecanus onocrotalus). Razlozi za njegovu toliku retkost kod nas je to što su malobrojni i najbliža gnezdilišta su im udaljena stotinama kilometara od Srbije – priča Marko Šćiban iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.
Foto: Draženko Rajković/Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije / Privatna arhiva
Šćiban dodaje da se najbliža populacija ove vrste pelikana nalazi na Skadarskom jezeru i u delti Dunava.
– Nisu se oni vratili, već nas samo posećuju tokom zimskog perioda kada ptice neretko i daleko lutaju. To se prema našim podacima poslednji put desilo 2013. godine kada smo jednog kudravog nesita gledali kod Velikog Gradišta. To, naravno, ne isključuje da se on mnogo redovnije ne pojavljuje, već je Negotinska krajina jedno od ornitološki slabije istraženih predela Srbije, posebno područje oko ušća reke Timok gde bi trebalo da su znatno redovniji – kaže Šćiban i dodaje da su oni redovna pojava na Dunavu u Rumunji i Bugarskoj.
Za opstanak ovih ptica potrebne su velike vodene površine bogate ribom. Kudravi pelikani dugi su 160 do 180 centimetara, a dostižu težinu do čak 10 kilograma. Hrane se ribom i drugim vodenim beskičmenjacima, a procenjuje se da u celom svetu ima od 11.400 do 13.400 jedinki.
Foto: Draženko Rajković/Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije / Privatna arhiva
– Velike vodene površine koje su im potrebne za opstanak u Srbiji imamo, ali naša vodena staništa nisu bezbedna. Na mnogim mestima se intenzivno lovi, veliki ribnjaci su privatni i tu nestiti svakako ne bi bili ni poželjni. Takođe, oni nisu tako skloni kolonizovanju novih područja – za gnežđenje se drže proverenih područja bogatih ribom – zaključuje Marko Šćiban.
Pojavljivanja kudravih pelikana su sve češća, te možemo da se nadamo da će nekada u budućnosti ponovo početi da se gnezdi i na našim obalama reke.
Blic
Dodaj komentar