Foto: Printscreen/Youtube/Jelena Culibrk
Danas se navršava tačno 22 godine otkako je preminula Margita Magi Stefanović, legendarna princeza rok talasa koja je očarala mnoge svojom lepotom, harizmom i talentom. Njena muzika dotakla je srca ne samo ljubitelja rok zvuka, već i šire publike, ostavljajući neizbrisiv trag u bivšoj Jugoslaviji.
Ona je bila ključni deo beogradskog boemsko-umetničkog kruga, a njena saradnja sa članovima grupe EKV dodatno je učvrstila njen status u muzičkom svetu. Kao školovana pijanistkinja i kompozitorka, Magi je imala umetničku dušu koja je inspirisala generacije.Nažalost, njena životna priča imala je tužan završetak – preminula je sama, bez doma.
– U mom normalnom, stabilnom životu najnestabilniji deo sam upravo ja. I to ne zbog kakve psihičke ili ne znam kakve nestabilnosti, već zbog stalnog traženja u svim mogućim oblastima umetnosti i života – tvrdila je jednom prilikom Magi.
U Srednjoj muzičkoj školi „Josip Slavenski„, zajedno sa Ivom Pogorelićem, maturirala je kao najtalentovanija pijanistkinja, nakon čega je dobila poziv za nastavak obrazovanja na prestižnom konzervatorijumu u Moskvi. No, sjajnu priliku odbila je zbog majke, kojoj se nije svidela ideja da Magi u tim godinama ode od kuće.
Margita je nastavila da istražuje život, svirala je klavir i upisala je Arhitektonski fakultet u Beogradu. Diplomirala je 1982. godine i upravo se tada, zajedno sa svojim momkom Srđanom Vejvodom, sve više zagrevala za beogradsku andergraund scenu pa je krenula u potpuno drugom smeru.
U proleće iste godine preko svog rođaka, gitariste Gagija Mihajlovića, upoznala je Milana Mladenovića, a ubrzo nakon toga na jednoj od proba tadašnje grupe „Katarina II“ pozvana je u bend u kojem je ostala sve do kraja 1994. godine, odnosno do Mladenovićeve smrti, koja je, ujedno, označila i kraj postojanja pravog EKV-a.
Istovremeno je učestvovala u stvaranju albuma mnogih jugoslavenskih bendova, među kojima su i „Karlowy Vary„, „Elvis J. Kurtović & His Meteors„, „Van Gogh“ i „Babe„.
Komponovala je muziku za filmove „Prvi put s ocem na jutrenje“, „Vera Hofmanova„, „Povratak Vuka Alimpića„, „Plavi plavi„, a učestvovala je i u pozorišnim produkcijama „Klasni neprijatelj“ i „Tri sestre„.
Na poziv reditelja Gorana Markovića, oprobala se i kao glumica 1985. godine u ulozi Dragane u filmu „Tajvanska kanasta„.
Nakon Mladenovićeve smrti, nastavila je da svira u bendu „Kurajberi“ te gostovala na albumima „Glisersa„, „Ziona“ i „Direktora„, a 1995. godine, zajedno s grupom mladih beogradskih muzičara, formirala je bend EQV i objavila album pod nazivom „Ti si sav moj bol„, inspirisan poznatom pesmom „Ekatarine Velike„. Za klavijaturama je nastupila i na nekoliko unplugged koncerata „Električnog orgazma„, a njen poslednji rad vezan je za pozorišnu predstavu „Kaput mrtvog čoveka“ iz 2002. godine.
Sve njene uspehe godinama je pritiskala borba s teškim narkoticima, koja je postala još intenzivnija kada joj je 1996. preminuo otac. Pokušavajući da ih se oslobodi, prodala je porodični stan i u predgrađu Beograda kupila dva manja, a ostatak novca iskoristila za putovanje u Indiju. Želja da u dalekoj zemlji u potpunosti promeni način života, bila je još jedan neuspeli pokušaj pa je po povratku kući povukla nove teške poteze. Prodala je oba stana i ubrzo potrošila sav novac te postala beskućnica.
Potpuno nemoćna i osamljena, poslednje godine života provela je u napuštenoj garaži u Borči, a zatim u skloništu za beskućnike na Voždovcu. Bila je osuđena na milost prolaznika, humanitarnu pomoć i mrvice hrane koje su joj s vremena na vreme donosili njeni fanovi.
Margita Stefanović smeštena je u avgustu 2002. na Infektivnu kliniku u Beogradu, gde je preminula 18. septembra. Imala je 43 godine i bila je poslednja članica iz originalne postave grupe EKV-a.
Bonus video:
Dodaj komentar