‘Adolescence’: Zašto nas toliko pogađa priča o izgubljenim roditeljima i njihovoj djeci

Znate li što označava emoji „crveno srce“? A ako pošaljete žuto ili rozo? Znate li što znači pojam „incell“?

To je dio pitanja kojima se bavi britanska mini-serija „Adolescence“, nedavno objavljena na Netflixu i o kojoj ovih dana pričaju baš svi. S razlogom. Brutalni prikaz suvremenog tinejdžerskog zločina, ali i nerazumijevanja odraslih za svijet mladih, napravljen je redateljski i scenaristički sjajno. 

U četiri epizode snimljene u neuobičajenoj „one-take“ tehnici (cijela epizoda snimljena je u jednom kadru) gledatelji prate priču o 13-godišnjem dječaku koji je uhićen zbog ubojstva kolegice iz razreda. Serija započinje agresivnim upadom naoružane policije u kuću prosječne britanske obitelji, te uhićenjem Jamieja, naizgled vrlo prosječnog osnovca. U scenama koje slijede nitko ne može ostati ravnodušan, posebno ne roditelji djece te dobi. Emotivna stanja junaka, ili antijunaka, jer u ovoj seriji nitko nije ni sasvim ispravan, niti potpuni zločinac, nose priču.

„Adolescence“, to je važno reći, ne donosi revoluciju – snimanje svake epizode u jednome kadru već je viđeno, tinejdžerski zločin, policijska brutalnost, raspad obitelji, cyberbulling – sve su to teme obrađene u brojnim filmovima i serijama s obje strane Atlantika. Nametnuto je i previše zanimljivih tema i likova koji su potom ispušteni bez dovoljno obrade. 

No ova drama vješto obuhvaća sve te elemente i od prve minute uvlači gledatelja u vrtlog koji ne staje do kraja. I što je najvažnije, otvara nam prostor da otvoreno možemo razgovarati o sebi i svojoj djeci, te posebno – jedni s drugima.

Andrew Tate i incell

Samo ubojstvo ipak nije glavni motiv drame, već je to tajni online život i komunikacija generacije današnjih adolescenata, koji je je toliko drugačiji od života njihovih roditelja. Posebno je dojmljiva epizoda u kojoj detektivi obilaze školu. Iako je predramatiziran kaos u školi, od pogubljenih nastavnika do podivljalih učenika koji se mlate na igralištu, dobro se ukazuje na problem s kojim se suočavamo i u našim školama.

Znamo li uopće što nam djeca gledaju po internetima, što si sve pišu, što objavljuju jedni o drugima, te kako se uopće nose s tim međusobnim bulingom? Detektiv Luke Bascombe (glumi ga Ashley Walters) tako od sina saznaje da je ubojstvu prethodila sva sila online zlostavljanja, saznaje i da poruke koje su oni tumačili kao prijateljske nose sasvim druga značenja. Svi zajedno, pak, saznajemo da su današnji adolescenti mnogo više izloženi agresiji, nasilju i propagandi nego što mislimo.

Kroz seriju se provlači i problem utjecaja Andrewa Tatea, desničarskog i mizoginog propagatora ideje da žene moraju biti podređene muškarcima, te da muškarci imaju pravo na poziciju moći, od one financijske do seksualne. I pritom je taj isti Tate jedan od najpopularnijih influencera među mladima i vrlo mladima. Oni vrlo rado prihvaćaju takvu retoriku, čak i kad je uopće ne razumiju. Tako Jamieju prijatelji govore da je „incell“ („involuntary celibate), dakle muškarac koji je u nametnutom celibatu. I nije jedini, no govorimo o djeci od 13 godina koja većinom i ne razumiju što im se „stavlja na teret“ i što diktira njihovo ponašanje. A njihovi roditelji i nastavnici niti ne znaju što sve dolazi do njih.

Znate li što vam dijete gleda?

Jednako je zastrašujuće suočavanje njegovih roditelja sa strašnom istinom da im je sin ubojica i da uglavnom nisu bili svjesni svijeta u kojem živi njihovo dijete. Jedna od rečenica koja posebno boli, a koju izgovara slomljena majka: „On bi došao iz škole, bez riječi, zatvorio bi se u sobu i cijeli dan igrao na kompjuteru. Gledala bih u jedan sat u noći kako mu gori svjetlo… A mislili smo da je siguran, jer nije na ulici…“ To su misli i riječi nemalog broja današnjih roditelja. 

Glumačka ekipa je vrhunska, baš kao i tim koji je „Adolescence“ napisao, producirao i režirao. Scenaristi Stephen Graham i Jack Thorne dobro su poznata imena britanske filmske i televizijske produkcije. Redatelj Philip Barantini poznat je upravo po sjajnoj „one-take“ režiji (film Boiling Point). Ekipi se kao izvršni producent pridružio i Brad Pitt, koji je s Grahamom radio i na hitu Guya Ritchija, „Zdrpi i briši“. 

Visoke ocjene publike

Izvanredno pogođena glumačka postava, vjerojatno je i najjači adut serije, uz samog Grahama koji glumi potpuno izgubljenog oca, te mladoga Owena Coopera koji glumi Jamieja. Primjerice, u trećoj epizodi, koju nose Jamie i psihologinja (glumi je Erin Doherty), šokantno je koliko je uvjerljivo Cooper prikazao lik poremećenog dječaka-ubojice. 

Isto tako, odnos oca i majke koju glumi Christine Tremarco toliko je dobro odrađen da poneke gledatelje tjera na suze.

Da se ukus publike i kritike oko ove serije itekako preklopio, pokazuje i ocjena od visokih 8,4 na IMDb-u, ali i supervisokih 100% na Rotten Tomatoes.