U tri države ima svoju ulicu, jedna od njih je i u Zagrebu (uz Beograd i Podgoricu), a uz Johnnyja Štulića glazbeni su ga kritičari skloni nazvati „jednim od stupova“ Novog vala. Riječ je o Milanu Mladenoviću, koji je umro na današnji dan 1994. godine nakon borbe s rakom gušterače.
Rođen je u Zagrebu 1958., otac Spaso bio je časnik JNA, rođen u Kruševu, a majka Danica bila je iz Makarske.
Sa šest godina se zbog očeva posla obitelj seli u Sarajevo, a kad je Milan imao 12, preselili su se u Beograd.
– Sarajevo je mračno utjecalo na mene. Bio sam ratoboran, istinoljubiv i mali. Stalno sam se tukao sa starijima od sebe – ispričao je jednom zgodom, a taj ga „aktivistički“ dio, taj bunt, nije napuštao.
U Beogradu osniva prvi sastav Limunovo drvo, potom bend Šarlo Akrobata, pa Katarina II. i onda grupu Ekatarina Velika. Mladenović je osamdesetih „stvarao“ Novi val, taj pokret, kult. I oduvijek bio antiratno nastrojen.
– Želja mi je bila da se probudim te 1990. i kažem: ‘Uf, al’ sam nešto loše sanjao’ – rekao je jednom prilikom, a slavna je i njegova fotografija s antiratnih prosvjeda u Beogradu.
Nažalost, nije sanjao. Bio je na antiratnim prosvjedima, skupio i beogradske rokere, uz EKV bili su tu Partibrejkersi i Električni orgazam u pokret Rimtutituki, slavni refren pjesme „Slušaj ‘vamo“ bio je „Mir, brate, mir“. Političarima nije bio omiljen…
Dodaj komentar