Ecija Ojdanić: ‘Imao je samo 19 godina kada je poginuo. Sve mi je teže. Vrijeme ne vida rane…’

Glumica Ecija Ojdanić krajem lipnja je proslavila 50. rođendan. Tada je poslala poruku mlađoj sebi – rekla joj je da se ne boji i da će joj se, iako će biti teško, ostvariti najluđi snovi.

O tim najluđim snovima progovorila je glumica u srpnju u intervjuu za Story.

– Da imam ovako prekrasnu i skladnu obitelj. Da imam tako krasnu djecu, divnog muža koji me voli, obožava i s kojim dijelim puno zajedničkih interesa, a one koji nisu zajedničke toleriramo. Nisam ni sanjala da ću biti na čelu prekrasnog kazališta koje mi je omogućilo da se potpuno kreativno izražavam, da sama upravljam svojom karijerom i koje mi je pokazalo koliko ljudi voli gledati mene i moj rad, što je velika potvrda i priznanje – rekla je pa nadodala:

– Bilo je anđela na putu koji su mi pomogli da shvatim koliko je dobro to što radim, a to je bila Gina Marković, divna gospođa koja mi je bila druga mama i gradila je sa mnom Moruzgvu. Nažalost, ona više nije s nama, ali bez nje vjerojatno ne bih imala dovoljno koncentracije i samopouzdanja uložiti svoje vrijeme i energiju u kazalište. 

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL

U svojoj je objavi za rođendan otkrila da su joj se ‘dogodilo nekoliko stvari koje ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju’. Priznala je što to ne može prihvatiti.

– Jedino za čime žalim, s čime se ne mogu pomiriti ni to prihvatiti su odlasci bliskih ljudi, pogotovo mog brata koji je poginuo s 19 godina. To je obilježilo cijeli naš život i kako godine idu, sve mi je teže, ta rupa postaje sve veća umjesto da se smanjuje. Vrijeme zaista ne vida rane. Imali smo sada jedan tragičan niz. Prvo je Gina preminula prije tri godine, pa se razbolio moj tata i otišao, Lukas, a sada suprugov otac – rekla je.

Foto: Bojan Zuber

Svi gubitci obitelj su, kaže, dosta rastužili, ali su svaku tragediju proživjeli i izašli iz nje još povezaniji.

– Da mi je netko rekao da ću to preživjeti, pogotovo kada netko tako mlad ode u prometnoj nesreći, ne bih vjerovala. Nisam mislila da je to moguće, ali nekako smo preživjeli. To je jedino za čime žalim i da mogu čarobnim štapićem promijeniti, odmah bih to napravila. Svaka smrt me vraća na tu traumu jer očigledno nismo imali vremena procesuirati ono što se dogodilo. Samo smo se brinuli kako će mama i tata ostati zdrave glave – zaključila je.