radiobalkanfox
Bilo je pravo iznenađenje lani dočekati povratak Gianne Apostolski (47) na male ekrane. Produkcija Nove TV doista nije pogriješila kad su Splićanki ponudili angažman u zabavnom i raspjevanom formatu “Tko to tamo pjeva?”, gdje u sebi prepoznatljivom tonu podiže atmosferu među natjecateljima i publikom gotovo 15 godina nakon što je nekadašnja voditeljica s legendarnom rubrikom u kultnoj TV emisiji “Red Carpet” izluđivala Hrvate… I evo je s Lukom Nižetićem, Alkom Vuicom i Goranom Vinčićem i u drugoj sezoni. Znači, publika ih je zavoljela. Emisija se gleda. Tim smo povodom priveli Giannu na snimanje i razgovor.
Mogu reći da je prva sezona nadmašila sva očekivanja! Bili smo pravo ludilo – ljudi su prepoznali tu našu spontanost, iskrenost i energiju koja izlazi iz nas bez ikakvog scenarija. Ljudima danas treba razbibrige, nešto što ih opušta, nešto što nije isforsirano i uklopljeno u kalupe. Nekad je jednostavno dobro izaći iz zone komfora, onako se od srca nasmijati i ne razmišljati kako izgledaš u tom trenutku. To je ono što publika voli, gledaju nas sve generacije, od djece do baka i djedova. Show je jednostavno – za cijelu obitelj! A moje kolege? Više ih ne mogu nazvati samo kolegama, oni su moja obitelj. Imamo poseban odnos, to je neraskidiva ljubav! Luku i Alku poznajem doslovno pola života i prijatelji smo i privatno. Čujemo se, družimo, moj Luka i ja obavezno u Komižu, a ‘mama’ Alka i ja na Ibizu! Vinču sam upoznala tek na audiciji, ali sad mi je kao brat – obožavam ga, a vjerujem da ga svi volimo. Frano… E, to je posebna priča! Moj Trogiranin, ta povezanost i ljubav između nas, to niste vidjeli! Prošao je sa mnom sve emocije jedne žene! Ovim putem mu moram reći – brate moj, hvala ti za sve (smijeh). Na snimanju sve kreće već ujutro, dok smo u šminci i frizeraju, već je show! Glazba se pušta, pjeva se, pleše se, snimaju se videa za prijatelje, kolege, Instagram… Uvijek netko donese doručak za sve, pa to ispadne prava gozba! I gosti panelisti se uključe – recimo, Dražen Zečić nam je donio cijeli pršut, domaće vino i soparnik, a teta Bise iz Zagorja je došla sa štruklama. Svima je osmijeh na licu cijelo vrijeme. I to se osjeti kad emisija izađe! Svi smo u istom ritmu, svi plešemo isti ples ovog showa! Prije prve sezone pogledala sam malo kako to rade druge države, ali na kraju dana, svi smo mi različiti, iako se bavimo istom temom. Jedno znam – mi smo najveseliji!
Zagreb: Gianna Apostolski |
Rekla bih za sebe da super pjevam i volim, onako za društvo i za show, nešto otpjevati! U drugoj emisiji spontano pjevam duet s Draženom Zečićem ‘Ima li nade za nas’ i mislim da će zvučati ludilo! Inače, doma mogu biti u totalnoj tišini, da mi momak ne upali muziku, ne bih ni osjetila potrebu!
Moram priznati da sam presretna što sam se vratila na TV, to je moja prva ljubav. Za to si rođen ili nisi, kamera te ljubi ili ne, tu nema puno filozofije. Ja se pred kamerama snalazim kao riba u vodi, kao da sam rođena na stageu. Već kao djevojčica, sa samo sedam godina, prvi put sam osjetila svjetla reflektora pjevajući u zboru Srdelice pod vodstvom Jovice Škare. Nastupali smo na raznim festivalima, pjevali s poznatim izvođačima, pa čak i osvajali prva mjesta. Kasnije je došao ‘Prvi pljesak’ pod vodstvom Lepe Smoje i Remija Kazinotija, gdje su pjevale mnoge današnje zvijezde – Severina, Jelena Rozga, Viktorija Đonlić Rađa i mnogi drugi. Zato mi je prirodno cijeli dan provesti pred kamerama. Pričanje mi nikad nije bio problem, Bogu hvala, dalmatinska krv je u meni, nekad jednostavno ne stajem! Danas je Gianna puno zrelija i mogu reći da sam najbolja verzija sebe. Sve što sam prošla, oblikovalo me u osobu kakva sam danas – vrijednu, ambicioznu, empatičnu, pristojnu, energičnu. Oni koji me dobro poznaju, sigurno bi još toga dodali. Iako, vjerujte mi, znam nekad biti i teška, nemate pojma! Svi imamo svoje mane i treba ih prihvatiti. Nemam ego, imam samopouzdanje. Znam vladati sobom i scenom, volim se iskreno smijati, iako mi je smijeh grozan, ne pazim vidi li mi se zubno meso ili ne jer nemam namješten osmijeh. Obožavam humor, i na svoj i na tuđi račun. Ljudi vole biti u mom društvu, toksične ljude i ispijače energije ne mogu podnijeti. Ali, kako kažu – kako zračiš, tako i privlačiš. Zasad mi ide odlično!
Zagreb: Gianna Apostolski |
Puno puta sam razmišljala o tome, ali nekako u dubini duše sam znala da će mi se ponovo pružiti prilika. Ganjala bih sigurno neku voditeljsku karijeru, neku emisiju svoju, sigurno bih bila vesela i sa zanimljivim temama i gostima. Po prirodi vizionar, imam super ideja i u poslu i životu, tako da imam u planu otvoriti i tu temu za neki svoj podcast koji bi sigurno privukao velik broj ljudi na platformu.
Točno, imam agenciju koja se bavi hospitalityjem i concierge uslugama za bogate goste – mi im svaki boravak u Lijepoj Našoj učinimo nezaboravnim. Također, organiziramo evente za klijente, bilo da su to velike korporacije ili privatne osobe, tu sam tata-mata! Rođena sam organizatorica i baš volim taj posao. Firmu je lako otvoriti, ali poslije treba zasukati rukave i raditi. Nikome novac nije pao s neba, pa tako ni meni, doslovno radim pet poslova odjednom. U agenciju sam uključila i čišćenje te održavanje vila i stanova poslovnim ljudima. Baš nedavno ugovorila sam suradnju sa Slovenijom te uzela distributerstvo za jedan uređaj koji radi kao pročišćivač i koji čisti suho i mokro dubinsko. Imam jako dobre partnere u svim područjima, a sve su to kontakti koje sam godinama gradila, kako poslovno, tako i privatno. Zato uvijek kažem ljudima – ne bojte se! Ako imate jasnu viziju, ciljeve i volju za rad, uspjeh je zajamčen. Poštenje je odraz života i posla, to ne smijete zaboraviti. Što se tiče države i birokracije – meni se plače kad pomislim da u 21. stoljeću i dalje moramo imati pečat! Ljudi lete na Mjesec, a mi i dalje koristimo pečate! Ogromni su nameti, PDV nam je 25 posto, što nema nigdje na svijetu, preskupa smo država. I zato treba biti vrlo precizan u poslu jer na kraju samo najbolji opstaju. Konkurencija je velika i danas nije ni presudno imaš li puno novca, znam ljude koji su imali kapital, a svejedno propali. Treba disati posao koji radiš, osjećati ga. Problem je što ljudi brzo odustanu čim naiđu na prepreku, sve im lađe potonu. Svaki posao treba graditi polako, ali sigurno.
Zagreb: Gianna Apostolski |
Mogu reći da mi je moj dečko Duje velika potpora, a i agenciju smo otvorili zajedno, tako da radimo zajedno, putujemo zajedno, lijepo nam je i uživamo u svom poslu i našem vremenu. Tu su, naravno, obitelj i prijatelji. Zapravo sam jako sretna žena.
Duje i ja smo jedini zaposleni u našoj firmi. Sve što radimo, možemo ishendlati sami, uz podršku naših partnera. Surađujemo s ljudima iz raznih branši, a za klijente održavamo široku mrežu kontakata iz cijelog svijeta. Trenutačno ne zapošljavam, ali jedno je sigurno, nikad ne bih zaposlila prijatelje ili rodbinu! Možeš ti biti ludilo šef, ali kad si previše blizak s nekim, očekivanja s obje strane postanu drukčija, dolazi do konflikata i to ne završi dobro. Neznanac je neznanac, puno bolja opcija. Svašta sam doživjela u radu s ljudima, od laži do prijevara. Evo, na primjer, kad sam tek otvorila agenciju, odradila sam PR uslugu jednom hotelu, čovjek mi nije platio, ja ga tužila, imala sve dokaze… i izgubila na sudu jer nisam imala ugovor! Ljudi, bez ugovora ni s kim ništa ne radite, to vam je moj savjet. Naše sudstvo? Potplaćeno i korumpirano, mogla bih o tome pričati do sutra… Ali nije sad ni vrijeme ni tema ovog intervjua. Previše je neprofesionalnih ljudi koji više ne rade sa srcem, nego su postali samo dio industrije, pa onda fušare ili zeznu tebi važan projekt. Ali ja sam se tu postavila – svi koji rade sa mnom, znaju da sam poštena i pravedna. Kod mene nema razlike – bilo da si direktor ili teta čistačica, svakom ću dati jednako poštovanje. Najljepše mi je kad me mame cura koje rade za mene preko student servisa zaustave i kažu kako njihove kćeri i sinovi imaju samo riječi hvale za mene. To mi je najveći dokaz da radim ispravno. Znam što sam sve prošla kroz život i što sam sve radila, nekad nije bilo nikog ni da mi doda čašu vode. Zato danas ne dam na svoje cure, pogotovo studentice, to su dobre, vrijedne djevojke koje uz studij rade da bi sebi priuštile osnovne stvari. I to itekako cijenim.
Sigurno da predrasuda još ima, ali žene sve više zauzimaju važne pozicije, vode svoje uspješne biznise i ne oslanjaju se na muževe ili frajere. Žene su zmajevi – treba ih samo pustiti da rašire svoja krila i svijet je naš. U poslovnom svijetu sam jako cijenjena, pogotovo među muškarcima. S 80 posto njih poslujem i kod mene je sve jasno – posao je posao. Perfekcionist sam teški, volim da sve štima. Za mene je svaki novi izazov, novo iskustvo. Po prirodi sam snalažljiva i u rekordnom roku nađem rješenje za svaki problem. To mi je valjda taj moj X faktor, ležerno, spontano, plešući riješiti sve što mi se nađe na putu.
Zagreb: Gianna Apostolski |
’Gole vijesti’ – fenomen koji se dogodio tad i vjerojatno nikad više. Nekad mi se čini da će mi na šoneti pisati: voditeljica ‘Golih vijesti’. Zanimljivo mi je kako me dio ljudi i danas vidi samo kroz tu etiketu, kao neku koja se skinula na TV-u, kao da ništa drugo nisam napravila u životu. Kao da nisam gradila karijeru, stvarala, borila se. Lakše im je vjerovati da sam tu gdje jesam zahvaljujući nasljedstvu neke izmišljene tetke iz Amerike ili bogatom ljubavniku koji mi se nije pojavio ni u snovima. Jer, naravno, nepojmljivo im je da je žena mogla uspjeti sama. Ali znate što? Ako sam imala hrabrosti tad napraviti nešto što me obilježilo za cijeli život, sama sebi kažem: ‘Respect, ženo, neka si!’ Živim za sebe, ne za druge.
Danas su stvari otišle još dalje, kćeri i sinovi žive vam na OnlyFansu i to je svima sasvim normalno. Ja sam nakon toga napravila puno više. U poslu, za ljude, za zajednicu. I ponosna sam na svaki projekt iza sebe. Ne moraju me svi voljeti, ni ne trebaju. Ali jedno znam, čovjek koji ima ispunjen život, nema vremena baviti se tuđim.
Ljubav između bake i unuke nešto je posebno, neraskidivo. Moja baka bila je moj oslonac, moj uzor, moje sve. Ona me odgojila, naučila me kuhati, plesti, kukičati, šivati, ali i davala mi najbolje životne savjete. Njezin odlazak ostavio je prazninu u meni, kao da je dio mene nestao s njom. Nedostaje mi njezina vedrina, njezin neiscrpni optimizam. Nema dana da bi bila loše volje, uvijek nasmijana, spremna na šalu i druženje. U koje god doba dana ili noći da bih došla s društvom, stol bi se odmah punio, kao da nas je očekivala. Posebno me veseli što smo sve te spontane trenutke zabilježili – snimke na Instagramu i u mobitelu sad su mi najdragocjenije uspomene. Bila je prava zvijezda, omiljena baka na Instagramu, imala je više fanova nego ja! Ljudi su je voljeli zbog njezine iskrenosti i duha. Sigurna sam da nas i sad promatra s nekog boljeg mjesta i da joj je drago što je se sjećamo s osmijehom. Bogu hvala na tim uspomenama – one ostaju zauvijek.
Zagreb: Gianna Apostolski |
Majku sam izgubila prije bake, u samo godinu dana ostala sam bez dvije najdraže osobe u životu. Taj gubitak ostavio je dubok trag u meni. Majka je majka, jedna jedina, nezamjenjiva. Kad je ona otišla, kao da je dio mene nestao s njom. Bilo je jako teško, ali vjerujem da je Onaj gore tako htio. Svi smo mi ovdje samo u prolazu, iako ne znamo koliko ćemo se zadržati. Dok sve ide nekim prirodnim redoslijedom, lakše je nositi se s tim, ali bol nikad potpuno ne nestane. Vrijeme prolazi, ali uspomene ostaju, a to je najvrjednije što imamo. Što je čovjek bez uspomena? Zato živite, volite i stvarajte trenutke koji će trajati dulje od nas. A moja majka… Znam da me i dalje prati. Sigurna sam da negdje gore slaže karte za mene i, moram priznati, ide joj odlično.
Majkom sam postala jako mlada, a odgajala sam sina sama. Biti majka najljepši je, ali i najzahtjevniji posao na svijetu. Majčinstvo me naučilo snazi, strpljenju i bezuvjetnoj ljubavi – učinilo me boljom i jačom osobom. Ovim putem želim poručiti svim samohranim majkama: žene moje, majke, kraljice – naklon do poda! Toliko ste snažne da biste mogle i planine pomaknuti. Da se mene pita, svaka bi samohrana majka imala beneficirani radni staž. Danas sam sretna i ponosna jer sam sama odgojila dobrog i pristojnog mladića, kojem sam usadila prave životne vrijednosti. I to mi je najveća nagrada.
Duje i ja smo kao jin i jang – savršen balans. Zajedno smo već 12 godina, od prvog dana živimo zajedno, radimo zajedno, putujemo zajedno… Dišemo kao jedno. On je moja srodna duša i najbolja osoba koju sam ikad upoznala. Često nas pitaju kad ćemo se vjenčati, a mi se uvijek nasmijemo. Nama to nikad nije bilo presudno, papir nije dokaz ljubavi. Za nas su ključni poštovanje, razumijevanje i ljubav jer upravo je ljubav pokretač svega, a kompromis majka mudrosti. Volimo se kao i prvog dana i to nam je najvažnije. A vjenčanje? Ako bude – bit će. Najbitnije je zdravlje, a fešti, Bogu hvala, ionako nikad ne fali!
Dodaj komentar