Svoj poslednji film Alen Nuri snimao je u Sarajevu, ali je rat prekinuo ovaj projekat.
Jedan od najintrigantnijih stranih glumaca u jugoslovenskoj kinematografiji Alen Nuri, kojeg pamtimo pre svega po enigmatičnoj ulozi „stranog nudiste“ u filmu „Lepota poroka“ Živka Nikolića podelio je svoja sećanja na velike reditelje, glumce, pisce, umetničke prekretnice, i duboku povezanost sa ovim prostorima.
Nuri je takođe je ostvario brojne uloge u filmovima kao što su „Vrhovi Zelengore“, „Opasni trag“, „Iskušavanje đavola“, kao i seriji „Bolji život“.
Alen Nuri Foto: Aria films / Beograd Film / Zeta Film / David Koskas
Počeo je da glumi u filmovima od svoje 18. godine prvo u Francuskoj, a zatim u Italiji, Nemačkoj i Americi. Nakon toga se vrato u Francusku da snimi film „Histoire d’O“, Justa Jaeckina, koji je ostvario planetarni uspeh s filmom „Emmanuelle“.
– Ovaj izuzetno provokativan i skandalozan film za to vreme naveo me je da razmislim o tome šta zaista želim od svoje karijere. Da li su moji izbori bili mudri i dovoljno zanimljivi da nastavim da radim u profesiji u koju sam ušao vrlo mlad – spletom slučajnosti i sudbine – ali koja mi u konačnici nije donosila istinsko lično ispunjenje? Da bih razmislio o svom putu, odlučio sam da odem na odmor – usred zime – na obalu Jadrana, u zemlju koju do tada nisam poznavao – Jugoslaviju.
Na pustoj plaži, savršenoj za razmišljanje, nekoliko kilometara od Budve, na Svetom Stefanu, sudbina je ponovo pokucala na moja vrata. Naime, dok sam sedeo zamišljen, prišli su mi Sergej Bondarčuk i njegova supruga, koji su se tu takođe odmarali. Posmatrali su me diskretno, gotovo s religioznim poštovanjem, da bi mi naposletku postavili jedno jednostavno, ali sudbonosno pitanje: „Ne biste li, možda… želeli da radite u filmu?“ Tako se sudbina još jednom ukazala i odgovorila mi direktno na moja preispitivanja – ispričao je on u velikom intervjuu za „Pobjedu“ i dodao:
Alen Nuri Foto: RTS PRINTSKRIN
– Prihvatio sam ovu gotovo nadrealnu bajku, prepuštajući se njenom toku. Tako sam prvi put ušao u jugoslovensku kinematografiju i upoznao Zdravka Velimirovića – jednog pravog gospodina – na snimanju filma „Vrhovi Zelengore“, zajedno sa Džozefinom Čaplin i legendom jugoslovenskog filma Batom Živojinovićem.
Reditelja Živka Nikolića je, kaže, upoznao 1983. godine.
– Bilo je to zahvaljujući producentu Nikoli Popoviću, za koga sam već ranije radio u Centar filmu. On je tada bio pod okriljem velikog producenta Milana Žmukića, koji je upravo sa velikim uspehom predstavio film „Ko to tamo peva“ Slobodana Šijana na festivalu u Kanu – film koji me je apsolutno očarao. Bilo mi je neizmerno drago kada mi je ponuđeno da budem deo nove filmske avanture, čiji je scenario već nagoveštavao nešto potpuno vanserijsko. Susret sa Živkom bio je izuzetno srdačan, a prisustvovala mu je i njegova predivna supruga, glumica Vesna Pećanac. Organizovali su mi projekciju dva filma koja je Živko ranije režirao – „Beštije“ i „Jovanu Lukinu“ – i to me je u potpunosti uverilo u njegov ogromni talenat i jedinstvenu viziju. Imao sam sreću da sarađujem s njim i da prihvatim enigmatičnu ulogu „stranog nudiste“ u njegovom narednom filmu „Lepota poroka“.
Alen Nuri Foto: Aria films / Beograd Film / Zeta Film / David Koskas
Mnogi ne znaju da je Nuri oženio Srpkinju, te da je prešao u pravoslavlje, a kum na njihovom venčanju bio je čuveni Danilo Kiš.
– Kiša sam upoznao u Parizu početkom osamdesetih godina, oko 1983, dok je pisao roman „Enciklopedija mrtvih“. U to vreme sam imao restoran u kvartu Les Halles, pod nazivom „Le Grand Échiquier“, gde je Danilo često dolazio na večeru sa svojom partnerkom i prevoditeljkom Paskal Delpeš, kao i sa zajedničkim prijateljima Franjom i Svetlanom Termačić, najčešće nedeljom – priča francuski glumac i nastavlja:
– Postali smo veoma bliski, a posebno smo uživali „menjajući svet“ na naš način, ponekad tokom celih noći. Danilo je volio druženja i uživao je da deli radost sa prijateljima. Voleo je muziku i često je svirao. Njegova inteligencija i kultura bile su impresivne. Bio je jednostavan, čovek pun topline i izuzetan pisac. Savremenici su ga priznavali kao jednog od velikih ovog poluveka – „velikog i nevidljivog“, kako je o njemu govorio Kundera.
Danilo Kiš Foto: Maristela Veličković
Često je pominjao svog oca, „sanjara“, koji je nestao u Aušvicu, a koji je za njega bio pokretač pisanja i česta tema njegovih dela. Njegova majka bila je poreklom sa Cetinja, u Crnoj Gori, a umrla je kada je Danilo imao šesnaest godina. Bio je duboko prožet tim složenim kulturnim nasleđem. Hrabrost, egzil i Džojs, čije je delo bilo jedna od njegovih inspiracija – ova tri pojma su ključ za razumevanje njegovog života – ističe Nuri, kao i:
– Danilo je veoma voleo moju suprugu Dorinu, takođe poreklom iz Vojvodine, dok sam ja bio veliki poštovalac njegove izuzetno moćne književnosti, što ga je posebno dirnulo. Zato je sa oduševljenjem prihvatio poziv da nam se pridruži u opštini Trećeg arondismana u Parizu 27. maja 1985. godine, kako bi nam bio svedok na venčanju – iz čistog prijateljstva! To je bila prilika za veselje koje je trajalo puna tri dana i tri noći!
Svoj poslednji film Alen Nuri snimao je u Sarajevu, ali je rat prekinuo ovaj projekat.
Alen Nuri Foto: RTS PRINTSKRIN
– Bio sam još sa svojom suprugom Dorinom i kćerkom Lukres u Sarajevu 1990. godine, kako bih učestvovao u snimanju poslednjeg filma realizovanog u bivšoj Jugoslaviji, u režiji Nikole Stojanovića – „Poslednji valcer u Sarajevu“. Međutim, snimanje je prekinuto prvim oružanim sukobima smrtonosnog rata koji je doveo do raspada bivše Jugoslavije – naveo je poznati glumac koji se nakon toga vratio u francusku i više nije glumio u filmovima.
U Parizu je uz podršku Ministarstva rada, pokrenuo profesionalne obuke pod nazivom „Alain Noury Formation“, čiji je cilj i prioritet bio u oblasti kulturnih politika pomoći nezaposlenima da se ponovo socijalno integrišu kroz podršku teatru, odnosno kroz široko shvaćeni teatarski izraz. Time se bavio narednih više od 20 godina.
Nakon što se godinama ništa nije moglo čuti o njemu, glumac se iznenada prošle godine odjednom pojavio u Beogradu, kako bi ispratio nastup svoje ćerke balerine Eloiz Burdon, u beogradskom Narodnom pozorištu. Tada se i sam uverio da ga ovdašnja publika nije zaboravila.
Alen Nuri Foto: Narodno Pozorište
Ipak, kaže nije prestao da se interesuje za kinematografiju sa ovih prostora.
– Nakon sukoba devedesetih godina, izdaleka sam pratio razvoj filma na Balkanu, uprkos tome što su uslovi za produkciju i distribuciju postali mnogo teži. Ali radovalo me je da vidim kako se pojavljuju novi talenti, kao što su Srdan Golubović, sin Predraga Golubovića, sa kojim sam imao čast da snimam divni film „Sezona mira u Parizu“, ili Ivan Marinović sa filmom „Živi i zdravi“ – zaključuje u intervjuu za „Pobjedu“.
Glumac ispričao dirljivu anegdotu sa Mandom:
Nuri je takođe je ostvario brojne uloge u filmovima kao što su „Vrhovi Zelengore“, „Opasni trag“, „Iskušavanje đavola, kao i seriji „Bolji život“.
Kurir
Dodaj komentar