Kamilica jedna od najranije korišćenih biljaka u lečenju ljudskog roda. Prva dokumentovana upotreba cveta ove biljke potiče još iz drevnog Egipta, a najraniji spisi u kojima se pominje nastali su na papirusu 1550. godine pre Hrista. Ovaj zapis se smatra jednim od najstarijih medicinskih zapisa u ljudskoj istoriji.
Stari Egipćani su smatrali da je kamilica sveta biljka, koju im je poklonio Ra, bog Sunca, i zbog toga je poštovana više nego bilo koja druga. Korišćena je ne samo za lečenja, već je bila i deo rituala balsamovanja.
Iako se vekovima koristi za lečenje mnogih bolesti, današnji lekari savetuju oprez
25.09.2022
Hemijska analiza mumije faraona Ramzesa II (1100. godina pre Hrista), potvrdila je da je jedan od sastavnih elemenata ulja za balsamovanje bilo baš ulje kamilice. Pronađeni su i zapisi koji dokazuju da je kamilica široko korišćena i u kozmetici, posebno kod bogatijih i uglednijih žena.
Drevni Grci i Rimljani bili su gotovo zaljubljeni u kamilicu. Grci su ovoj biljci i dali ime kombinujući dve reči: chamos i melos, što bi se prevelo kao aroma jabuke, a na to ih je inspirisao sitni cvet čiji je miris podsećao na miris ovog voća.
Drevni lekari preporučivali su kamilicu protiv glavobolje, ali i kod problema sa jetrom, bubrezima i bešikom, a njihovi sunarodnici su verovali i da je blagotvorna kod groznice i ženskih problema.
Posle propasti Rimskog carstva, anglosaksonski narodi preuzeli su primat u poštovanju ove biljke.
Lacnunga (lekovi), drevni anglosaksonski spis, sadrži listu od devet svetih biljaka, među kojima je i kamlica. Korišćena je kod nesanice, glavobolje, problema sa kožom, reume, lošeg varenja, gihta… Vikinzi su prvi shvatili da kamilicom mogu da neguju kosu dodatno je posvetljujući i dajući joj sjaj.
Tokom srednjeg veka u Evropi su je smatrali gotovo svemogućim lekom. Nikolas Kulpeper, engleski travar iz 17. veka, preporučivao je kamilicu kao efikasan lek za stomačne probleme, groznicu, žuticu, bolove kod kamena u bubregu i kod menstrualnih problema. Tokom ovog perioda sakupljana je i iz veoma praktičnog razloga – uklanjanja neprijatnih mirisa.
Hrišćanski monasi u to vreme skupljali su i beležili stare biljne lekovite recepture u kojima se često pominje kamilica, istovremeno ih obogaćujući receptima do kojih su sami došli. Oni su zaslužni i za nastanak varijeteta Roman chamomile – Flora pleno, koja ja imala duple cvetove i blažu aromu.
Španci su je zvali manzanilla – mala jabuka, i dugo su je koristili da bi poboljšali ukus šerija koji je nazvan istim imenom.
Specifična primjena vezuje se i za omiljeno piće muškaraca širom sveta, koji sigurno ne znaju da je pre mnogo vekova i u pivo dodavana kamilica da bi se poboljšao njegov ukus.
Postoji više vrsta kamilice, što divljih što kultivisanih vrsta, a najpopularnije za upotrebu su rimska kamilica (Chamaemelum nobile) i divlja kamilica tj. njemačka kamilica (Chamomilla recutita), koje imaju donekle različit hemijski sastav.
Terapijska upotreba ove biljke je česta i raznovrsna, ne samo u narodnoj već i u naučnoj medicini. Njena velika prednost je što nije ni otrovna ni škodljiva.
Kamilica je jedno od najboljih sredstava za lečenje zapaljenja kože i sluzokože, njome se ublažavaju tegobe kod opekotina, rana i čireva. Koristi se i za ispiranje očiju, usta, nosa i ušiju. Pomaže u lečenju nervnih bolesti, reumatizma, oboljenja creva i želuca, grčeva, upale debelog creva, nadutosti, kao i kod oboljenja bubrega, jetre i žuči….
U davno vreme, kad su ljudi bili bolji, bilo je mnogo crnih cvetića u cvasti belog ravana. Sada je ostao samo jedan, a kada i on nestane…
27.08.2023
Može da se koristi i u obliku tinkture – rastvora cvetnih glavica kamilice u alkoholu i eteričnog ulja, za ispiranje usta kod upalnih procesa ili česte pojave afti.
Eterično ulje ima široku primjenu u farmaciji, kozmetici i parfimeriji. Koristi se u aromaterapiji za liječenje grčeva, glavobolje, akni, ublažavanje opekotina, snižavanje temperature i lečenje depresije. Pomaže kod alergija, anemije, konjuktivitisa, upaljenih tetiva i zglobova, kao i bolova u mišićima.
.K1info
Dodaj komentar