U pravoslavnoj tradiciji, kandilo se pali u crkvi i u domu, ispred ikona, kao deo molitve i bogosluženja. Njegova svetlost simbolizuje Hristovu prisutnost, nadu i duhovno prosvetljenje.
Poreklo i značaj kandila
Reč kandilo potiče od latinskog candela, što znači sveća. U hrišćanstvu, kandilo se postavlja ispred ikona, a ono koje se nalazi u oltaru, ispred Raspetog Hrista, naziva se „neugasivo kandilo“ jer neprestano gori. U domovima se pali pred kućnim ikonostasom, čuvajući simboliku božanske svetlosti koja osvetljava ljudsku dušu.
Paljenje kandila nije samo običaj već dubok simbol poštovanja prema Bogu i svetiteljima. Njegova svetlost nas podseća na Hristovu zapovest da budemo „svetlost svetu“. Takođe:
Jelej (maslinovo ulje) koje gori u kandilu nosi duboku simboliku. Sveti Simeon Solunski kaže da ulje u kandilu oslikava milost Božiju, podsećajući na maslinovu grančicu koju je Nojev golub doneo kao znak kraja potopa. Takođe, Gospod se molio u Maslinovom vrtu, a kandilo sa maslinovim uljem podseća na snagu Njegove molitve i božansku blagodat.
Zato se uvek preporučuje korišćenje kvalitetnog maslinovog ulja, jer ono simbolizuje beskrajnu Božiju milost i prosvećuje dušu onih koji se mole uz svetlost kandila.
Dodaj komentar