radiobalkanfox
Uoči jednog od najvažnijih trenutaka u svojoj karijeri, velikog koncerta u zagrebačkoj Areni 30. studenog, Nina Badrić gostovala je u podcastu Skip or Beep bravo! radija kod Tatjane Jurić. Ovo je bio Ninin prvi podcast na koji je stigla u pratnji svog ljubimca Tota. Omiljena pjevačica iskreno i emotivno je podijelila svoja razmišljanja o ženama, odnosima, društvenim izazovima, vjeri ali i o ljubavi koju osjeća prema publici koja je prati kroz godine.
Koncert u Areni Zagreb zasigurno je jedan od najvažnijih trenutaka u njezinoj glazbenoj karijeri, ali i prilika da se zahvali svima koji je podržavaju sve ove godine. „Oni su moji ljudi“, zaključuje Nina, a nadolazeći nastup bit će prilika za obostrano slavlje – njezine publike i nje same.
– Ovu Arenu s toliko žara čekam da se zahvalim svim ljudima koji su došli i na prošli koncert, koji je zbog mjera bio neizvjestan, i za sve ove godine ljubavi, i za sve ove godine ljepote mog života koji su mi dali. A oni kažu da sam im to vratila stostruko. Ja se nadam da je to tako. Na mojim koncertima je od 7 do 77, ja sam sretnica koja ima prekrasnu publiku, koja ima nekoliko generacija ispred sebe. Imamo klince, tinejdžere, svoju generaciju, a imam čak i maminu generaciju. Jedva čekam, baš imam leptiriće u trbuhu. Ne mogu disati dok ne stanem na pozornicu, dok ne osjetim onaj prvi huk – priznala je Nina, otkrivajući kako joj publika nije samo podrška na koncertima, nego obitelj koja joj je spasila život u najtežim trenucima.
– Kažeš da ti je publika nebrojeno puta spasila život? Naziv koncerta pred nama je ‘Moji ljudi’? – konstatirala je Tatjana Jurić.
– Da. Oni nisu toga niti svjesni. Ljudi misle da mi ne percipiramo ništa, da živimo neke hollywoodske živote, da smo bez emocija, da živimo vrlo površne živote – objašnjava Nina.
– A ti kad stojiš na toj bini i recimo, kada ti otac umre, kada se rastaješ, kada se dogode tisuće bolnih situacija, a moraš odraditi koncert… gdje ćeš čupati snagu? Onda staneš na pozornicu i pogledaš u te ljude. Oni kažu, ‘Nina, volim te!’, neka mala curica viče: ‘Ja te volim!’ Samo taj val ljubavi te podigne, ti si potpuno novi čovjek, letiš na tom valu i misliš si: ‘Bože, koliko sam ja sretna žena što se bavim ovim poslom. Hvala ti što si baš mene odabrao i dao mi ovaj mali talent da mogu ovo živjeti’.
Nina se, osim o odnosu prema publici, osvrnula i na društvene izazove s kojima se žene susreću, posebno u kontekstu ravnopravnosti.
– Uvijek sam na ženskoj strani. Kada, bez obzira bila žena u krivu ili u pravu, uvijek sam na ženskoj strani i to je iskreno. Mislim da je ženama puno teže kroz život – privatno i poslovno. Uvijek nam se traže mane, uvijek nam se zamjera nešto za što se muškarcima nikad ne zamjera – izjavila je Nina. „Mislim da je žena stvorena da bude zaštićena i voljena.“
Tatjana Jurić Ninu je pitala i o muškoj dominaciji u društvu.
– Da, mislim da je ovo još uvijek muško društvo – priznaje Nina.
– Malo je žena u politici, premalo. Kad bi u političkom društvu bilo više žena, mislim da bi se prevaga okrenula prema stabilnijem društvu. Mi žene smo praktične, jako praktične, multipraktične. Možemo funkcionirati na više slojeva, a ženama se zamjera uspjeh. Ako si uspješna, ti si ambiciozna. Ako nisi, onda si krpelj koji želi živjeti na nečijem računu.
Nina priznaje da je bilo trenutaka kada je teško podnosila kritike, posebice uvrede na društvenim mrežama. Međutim, i iz tih iskustava izašla je jača i odlučnija.
– Početak je bio težak, tada sam se svađala s njima. Oni meni, ja njima… Bilo je toliko groznih očajnih rečenica upućenih meni, toliko govora mržnje na svim razinama mogućim – kao prema čovjeku, kao prema ženi, kao prema umjetnici, ali zaista na svim razinama. Htjela sam se zapravo povući. Međutim, onda sam shvatila da to nema smisla…
Društvene mreže smatra svojim osobnim prostorom.
– Društvene mreže, to je moje vlasništvo – kaže Nina.
– Na njima kreiram sadržaj kakav želim. Da sam htjela kreirati sadržaj pun ružnih komentara, negativnosti ili bilo čega sličnog, onda bih to i radila. Moje društvene mreže odišu pozitivom, i tako neka i ostane. Tkogod ima za napisati uvredu, doslovno uvredu, taj će biti momentalno blokiran i izbrisan.
Iako smatra da su današnji mladi ljudi pametniji, obrazovaniji i vrjedniji, priznaje da su usmjereni na tehnološke uređaje, a da ih nažalost upravo društvene mreže čine usamljenima.
– Današnji klinci su 500 milijuna puta bolji nego mi – smatra Nina.
– Bolji su, pametniji su, obrazovaniji su, ali su tako usamljeni da je to Bogu za plakat. To je zbog modernog društva i mreža. Ljudi danas nemaju vremena, roditelji nemaju vremena, daju im mobitel, samo da budu tiho, da kupe vrijeme, nažalost sve više mladih ima psihičke probleme i to je zaista zabrinjavajuće, time se treba baviti.“
Tatjana i Nina dotaknule su se i jedne od najosjetljivijih tema – prava na pobačaj. Prema njezinim riječima, ključ svega je obrazovanje, posebno među djevojčicama.
– Prebolna tema. Za svaku ženu koja je to prošla je to prebolna tema. Znači, hajdemo najprije educirati društvo. Znači, curice, od kad smo male, da živimo u društvu koje će nas educirati o tome, kako se ostaje u drugom stanju, na koji način i što su posljedice. I kada ćemo takvo društvo imati, tada takve teme neće biti toliko važne – ističe Nina, naglašavajući važnost preventivnog pristupa i brige za mlade žene.
Vrlo važan segment u Ninom životu i karijeri je i njezina vjera.
– Ja ne idem kroz život da bi se svidjela ljudima. Ja se želim svidjeti Bogu. Kada se svidiš Bogu, svidiš se i sebi, a vidiš se i ljudima jer ljudi prepoznaju ono između redova što ti svjedočiš svojim životom. Ti ne moraš čak ništa niti reći. Ljudi prepoznaju iskren osmijeh. Ne znam koliko puta dnevno me netko pita: Na čemu si ti da mi malo radosti, ovaj životne životne radosti! Pazi, znači imaš sve, kod mene prepoznaju životnu radost…
Vjerovala je Nina, priznala je i ‘pogrešnim’ muškarcima.
– Muškarci su tu da probavaju, a mi žene smo tu da pustimo, otvorimo ta mala vrata ili zatvorimo. Moj je problem što ja sada teško vjerujem. Ne vjerujem u riječi, ja vjerujem u djela! Znači više ne vjerujem u riječi, nije da nisam vjerovala. Vjerovala sam u riječi pola svog života, e sad drugu polovicu…
Otkrila je i kako je sigurna da će doći vrijeme za drugi brak, a taj će ona trajati do smrti, sigurna sam – priznala je Tatjani, kao i koje fore kod nje ne prolaze.
– To je od rečenica, ne znam, ženio bi te i jučer. Di si bila ti do sada, ono, stihovi u pjesama, ne znam koje još mogu citirati – Znaš, nisam Toni Cetinski, ali blago onom ko te ima.. Nisam ja Zdravko Čolić, ali produži dalje!“
Dodaj komentar