radiobalkanfox
Ne želim da preda mnom skidate kapu, samo želim da se ponosite mnome, riječi su nikada prežaljenog ‘makedonskog slavuja’, UNICEF-ovog ambasadora koji je pomagao djeci i glazbenika čije pjesme i nakon 17 godina od tragične smrti i dalje žive među publikom – Toše Proeskog. Tog 16. listopada 2007. godine oko 6 sati i 20 minuta ujutro, izgubio je život u 27. godini u prometnoj nesreći nedaleko od Nove Gradiške, dok su njegova menadžerica Ljiljana Petrović i Georgij Georgijevski prošli s manjim ozljedama. Georgijevski, koji inače nije ni putovao s njima, izgubio je kontrolu nad vozilom i udario u prikolicu tegljača, a oči makedonske glazbene zvijezde tad su se zauvijek sklopile.
Samo noć prije gostovao u emisiji „Vrteleška“. Na vrhuncu karijere priznao je da mu je popularnost donijela veliki teret, da godinama nije prošetao centrom nekog grada i gledao u izloge trgovina.
– Želim, ali ne mogu. Mašinerija me je stavila, kako kažu, u bubanj i gotovo. Nema povratka. Tražim oporavak od svakodnevnih intervjua, šminkanja, skidanja šminke, pakiranja. Putovanja u Zagreb, pa nazad, putovanje u Australiju. Pravim greške, kao svaki normalan čovjek, svakodnevno. Nisam bezgrešan, svetac niti anđeo, daleko sam od toga, ali sam daleko i od ružnih priča koje mi se pripisuju otkad sam poznat – pričao je Toše nekoliko sati prije smrti.
|
Uz svu slavu, hitove, bazu obožavatelja, ostao je vjeran svojim temeljnim vrijednostima. Na prvom mjestu bili su mu vjera i obitelj, uživao je velike simpatije kod djevojaka, a kolege su ga obožavali. U jesensko jutro 16. listopada svi oni su se probudili s najtežom i najneočekivanijom viješću.
– Toliko težak dan da mi je muka i tako svaki put kada se prisjećamo tog kobnog jutra otkad te nema. Od dana kada si otišao ovdje na zemlji je za nas koji smo te voljeli neka vizija idealnog svijeta preko noći nestala. Živimo, volimo, radimo, ali baš ništa nije isto bez tebe moj Toše, ništa. Uz tebe su i teški dani lakše prolazili. Sve je bilo lakše i sve je bilo moguće. Znam da si tu negdje i bdiješ nad nama, ali nedostaje tvoja fizička prisutnost i tvoj osmijeh kao i tvoja riječ i glas. Tvoj blagi pogled i ta tvoja zaigranost maloga djeteta u tijelu odrasle osobe pune razumijevanja za svakoga – napisao je na Facebook profilu Tošin kolega i veliki prijatelj Tony Cetinski.
Zajedno su 2004. godine snimili hit duet ‘Lagala nas mala’, koji je Tošu uveo na velika vrata hrvatske glazbene scene. Izdaje album na hrvatskom jeziku ‘Dan za nas’, a ubrzo postaje jedan od omiljenijih vokala u radijskim eterima. Domaća struka ga je toliko prihvatila da su ga nagrađivali nagradama za ‘najboljeg hrvatskog pjevača’, bio je čest gost na glazbenim festivalima i imao koncerte diljem Lijepe Naše.
– Ljubav, tolerancija i to da svoj život živimo kao da ćemo živjeti milijun godina, to nas činu ljudima – izjavio je Toše nakon pobjede na Hrvatskom radijskom festivalu.
Regionalna popularnost nikad ga nije odmaknula od njegove rodne zemlje pa je tako makedonskoj narodnoj glazbi posvetio je album „Božilak“. Izvodio je operu, studirao solo pjevanje, pisao pjesme… „Ovakav talent rađa se jednom u 100 godina“, i danas su komentari njegove publike.
– Upoznala sam ga u Umagu na koncertu Tonyja Cetinskog na kojem smo oboje gostovali. Kad sam ga čula kako pjeva, pomislila sam: ‘Bože mili, kakav glas. Ovaj dečko će sigurno postati najveća zvezda ovih prostora’. Iznad svega toga, bio je divan čovjek, istinska dobrota je isijavala iz njega. Imao je zaista karizmu anđela – pričala je svojedobno Nina Badrić.
Pjevao je Toše i na engleskom jeziku, imao je želju uspjeti u inozemstvu pa je tako započeo s radom na albumu „The Hardest Thing“, kojeg nije stigao dovršiti, ali su njegovi suradnici ploču uspjeli objaviti dvije godine nakon njegove smrti.
– To dijete je samo bilo umorno. Snimio je glazbe kao pedesetogodišnji pjevač. Snimio je pjesama dovoljno za dvadesetogodišnju karijeru – rekla je u dokumentarcu „Šest sati do neba“ Vesna Petruševska, voditeljica koja je s Tošom imala intervju noć prije tragedije.
ARHIVA – Prije 13. godina u prometnoj nesreći kod Nove Gradiške poginuo Toše Proeski |
Posljednji put je pred publikom pjevao 5. listopada 2007. na stadionu u Skoplju. Nekoliko desetaka tisuća ljudi stigli su na njegov koncert koji je bio humanitarnog karaktera, a on im je tad rekao: „Uključite telefone, ponovo napravite zvjezdano nebo!… Ne mogu vam opisati kako to izgleda sa scene… Molim vas, slikajte, želim sliku ove ljepote. Neka se nikada ne gasi zvjezdano nebo“.
– Za ovu večer mi moraš napisati jednu pjesmu. Ja ću napraviti glazbu – rekao je Toše tad Antoniji Šoli, koja mu je napisala brojne hitove.
– Dogovoreno – uzvratila mu je Šola…
proeski |
Dodaj komentar