radiobalkanfox
Pedeset je godina prošlo od snimanja „Vlaka u snijegu„, a u tih se pola stoljeća promijenilo više elemenata naše svakodnevice nego nekoć u par stoljeća… Ida Prester na društvenim je mrežama objavila kako njezin sin doživljava Lovrakovo djelo. „Roko čita ‘Vlak u snijegu’. Kao da čita ‘Ilijadu’ na starogrčkom. Koliko je to nama bilo blisko, a današnjim generacijama kao pred hiljadu godina, tek sam sad skužila. Nit’ znaju što je vlak, a uskoro neće znati ni što je snijeg. Ni stroj na paru, zadruga, redari, kondukter, strojovođa, prsluci i zaprege… sve im egzotika. Vrijeme tako brzo ide, vjerojatno najbrže u povijesti. I čini da se mi mladi osjećamo tako stari“, napisala je Ida.
Vodeći trio, glumci Slavko Štimac (Ljubo), Gordana Inkret (Draga) i Željko Malčić (Pero), okupili su se na 40. obljetnici premijere (2016. godine) i fotografirali na istome mjestu gdje su kao djeca pozirali za poster filma. Slavko Štimac danas ima 64 godine. Lani se taj vječni dječak našao na popisu umjetnika koji su dobili srpsku nacionalnu mirovinu.
‘Od honorara sam si kupio bicikl’
Kao najpoznatiji lik iz filma, tad 13-godišnjak, ostao je zapamćen kao najslavniji mećavom zameteni putnik čuvenog vlaka. U jednom razgovoru za medije prisjetio se da je atmosfera na setu bila krajnje ležerna, što je pridonijelo autentičnosti likova:
„Snimanje smo shvatili kao igru, tako smo se ponašali. Nismo glumili, igrali smo se…“, kazao je. Ta se lakoća na filmu jasno vidi. I nije samo Štimac tako vidio atmosferu u kojoj je nastajao „Vlak“.
– Na snimanju smo uživali jer je atmosfera bila prijateljska. Bili smo mali, ali film nas je naučio vrijednostima prijateljstva koje smo nastavili živjeti i kasnije u životu – prisjetila se Gordana Inkret Subotičanec.
Rođena u Bjelovaru, 1967. glumačku karijeru počela je i završila ovim filmom. Gordana je danas trgovkinja. Uživala je u snimanju. Za razliku od Štimca, nije htjela ostati glumica.
– Prati me taj lik od mladosti, obilježio me za čitav život. I kasnije na poslu, u gradu, svi su me tako zvali. Kad sam bio u dvadesetima, malo mi je to smetalo, ali danas sam izrazito ponosan. Od uloge ostao sam Pero i u privatnom životu, tako da me skoro svi, prijatelji, kolege s posla, znanci i poznanici, oslovljavaju s Pero – kazao je Željko Malčić, koji je radni vijek proveo kao policajac, a tom prigodom prisjetio se i dana kad je u kinu 18. lipnja 1976. u Bjelovaru prvi put prikazan „Vlak u snijegu“.
– Prišao mi je te večeri Antun Nalis, slavni glumac, i rekao: ‘Mali, svaka čast!’. Nitko nije bio ponosniji od mene. Sjećam se da sam od honorara kupio bicikl. Specijalku, crne boje – prisjetio se. Bio je to trenutak slave, pamtit će ga cijeli život.
Tajna uspjeha filma možda leži upravo u autentičnosti – film koji je snimljen sa srcem i ljubavlju ostao je relevantan i voljen među publikom svih generacija. Radnju filma i romana znaju uglavnom svi. U Velikom Selu žive tri đaka četvrtog razreda. Zovu se Ljuban, Draga i Pero. Učenike seoske škole učitelj povede vlakom na izlet u grad, u kojemu obilaze tiskaru gdje se štampa list Smilje, a kasnije i zoološki vrt. Učitelj se u gradu razboli i ostaje u bolnici, a djeca se moraju sama vratiti. Na povratku ih zatekne zimsko nevrijeme i vlak stane pred snježnim nanosom. Zahvaljujući pomoći djece, koja su isprva razjedinjena, ali se ipak slože, željezničari oslobađaju vlak.
Gabi Novak: ‘Zajedništvo je bila najvažnija misao’
Odnosi u razredu i život djece na selu prožeti su idejom zajedništva („Svi za jednog, jedan za sve!“) koja posebno dolazi do izražaja tijekom osnivanja razredne zadruge simbolično nazvane „Sloga“ i izbora njezina domaćina, Ljubana. Iako su ponešto istaknutiji likovi Ljuban, Draga i Pero, jednako je važan dječji kolektiv koji se slavi i u dječjim pjesmama i pastoralno-lirskoj glazbi koju je skladao Arsen Dedić. Jedan od najvažnijih trenutaka u filmu, kao i sjećanjima gledatelja, bila je pjesma „Kad se male ruke slože“. Stihove je napisao Drago Britvić.
Gabi Novak prisjetila se da je zajedništvo bila ključna poruka pjesme, koju su Britvić i Arsen posvetili kako bi kroz film prenijeli prave životne vrijednosti djeci. „Zajedništvo je bila najvažnija misao koja ga je vodila“, rekla je Gabi.
Roman „Vlak u snijegu“ (prvo naslovljen kao „Djeca Velikog Sela“) Mato Lovrak je napisao 1931. kao mladi učitelj, nadahnut stvarnim događajima. U jednoj radioemisiji prisjetio se kako se nakon mnogo godina našao u razredu svoje nekadašnje seoske škole, „a u klupama sve odrasli, zreli ljudi: moji bivši đaci. Samo je u jednoj sjedio starac…“ Ljubanov otac je, naime, poginuo kao partizan u ratu. Film je sniman od 1974. do 1976. godine.
Na pruzi u Grgincu snimljene su scene kad je vlak zapeo u snijegu. Te godine nije bilo snijega pa su uporabljeni topovi za snijeg s Planice u Sloveniji. Pri kraju snimanja snijeg je ipak počeo padati pa su neke scene snimljene i na pravom snijegu. Novinar Božo Šimleša je godinu pred kraj snimanja u jednom od jugoslovenskih časopisa objavio razgovor s redateljem Matom Reljom.
– Djela Mate Lovraka su već jako dugo popularna među omladinom, usprkos tome što se za današnju mladež može reći da su prenaivni, prejednostavni i previše idilični. Ranije je ekranizirana ‘Družba Pere Kvržice’, tako da ovo nije prvi film s djecom i za djecu – kazao je redatelj.
Rekao je kako su za uloge mališana u snijegu birali djecu iz sela Ciglena pokraj Bjelovara, što je bio pun pogodak. No isto se ne može reći i za druge stvari: „Za snijeg smo odabrali domaću zimu koja je bila oštro najavljivana i požalili smo!“. Mališane koji su glumili u filmu nazvao je „rođenim glumcima i imitatorima“, djecu koja se uče životu i svijetu kroz imitiranje odraslih. Dodao je kako je kroz režiranje „Vlaka u snijegu“ imao priliku produžiti svoje maštarije i igre iz djetinjstva, sve što nikada nije zaboravio.
‘Vlak u snijegu’ prikazali u više od 30 zemalja
– Bili su vrlo kreativni, maštoviti i samostalni – što je sve što je neophodno za pravu, discipliniranu glumu. Trebalo je da ja, kao redatelj, usmjerim tu njihovu glumu i razigranost, navedem je da se poklopi s mojom idejom i da zajedno igramo jednu igru – kazao je Relja. Za film je nagrađen republičkom nagradom „Vladimir Nazor“.
Priča „Vlaka“, storija o prijateljstvu i zajedništvu, sedamdesetih je godina prikazana u više od 30 zemalja, ali je i desetljećima kasnije zadržala veliku popularnost među svim generacijama. Film slovi za klasik kojemu se često vraćamo, a i danas se često prikazuje.
Pustolovina školaraca oduševila je gledatelje širom bivše Jugoslavije, a mnogi je i danas pamte kao jednu od najljepših priča koju su gledali u djetinjstvu. Arsen Dedić rado se sjećao „Vlaka“ i Relje, koji mu je bio prijatelj i sugrađanin.
– U Šibeniku sam završio srednju muzičku školu, a svojom voljom u Zagrebu sam još jednom diplomirao u srednjoj muzičkoj. Htio sam se čim bolje pripremiti za Akademiju. Kao petnaestogodišnjak svirao sam u kazališnom orkestru. Šibenik je tad imao sjajnu operetu. Mate Relja je tad tamo glumio, a s njim sam radio i na filmu ‘Vlak u snijegu’, za koji sam napravio glazbu. Nema više ni Mate… – prisjetio se svojedobno. Arsen ih je sve zvao članovima „Društva liječenih Šibenčana.“
Film dobio i svoj mural u Zagrebu
U čast filma, knjige i Mate Lovraka vlak koji prometuje na pruzi Bjelovar-Kloštar Podravski zove se „Mato Lovrak“. Na Čulinečkom podvožnjaku ove godine u Zagrebu osvanuo je mural posvećen „Vlaku u snijegu“. Autori murala su Krešimir Golubić i Gregor Furkes te njihov prijatelj Leonard.
– Vruće nam je bilo ovih dana i jednostavno smo rekli: ‘Ajmo se osvježiti’. Mjesni odbor Čulinec je došao na ideju da se oslika ovaj podvožnjak. S vremenom smo došli do teme, a ispalo je da u pol ljeta crtamo snijeg, i rezultat je tu. Tri dana nam je trebalo za sve – da se nanese prvi ‘grund’, impregnacija, nedjelju smo cijelu crtali i konačno – rezultat je ovdje. Ono što smo imali priliku doživjeti od ljudi koji su tu prolazili, svi su oduševljeni – kazao je Krešimir za HRT. Jedan od povoda za izbor teme je bila i 50. obljetnica smrti Mate Lovraka.
– Ovaj 50-ak metara dugačak mural je posljedica zajedničkog dogovora – dodao je Krešimir, aludirajući na poantu romana i filma.
Dodaj komentar