Prema hrišćanskom verovanju duša pokojnika, četrdeseti dan od smrti, odlazi na nebo. Tačnije, taj dan i taj dan duša čovekova izlazi pred pravedni sud Božiji i tada bi, prema Crkvi, trebalo održati parastos.
Međutim, ono što ljude buni jeste kako se tačno izračunava 40-i dan od upokojenja i mora li se on održati baš tačno na dan “kad padne”.
Četrdesetodnevni parastos, objasnio je protojerej stavrofor Milan Gardović za sajt “Svetosavlje”, mora se obaviti tačno u onaj dan kada izlazi 40 dana, računajući dane od dana smrti. Ovaj parastos ne valja pomerati.
– Od desetog veka ustanovljene su liturgije i pomeni za upokojene. Od tog vremena pomeni ili parastosi vršeni su uvek u toku Svete liturgije. Sveta nam Crkva ukazuje i na dan subotnji posvećen onima koji su se preselili iz ovoga života u onaj večni. Zadušnice su dan za duše preminulih i četiri puta godišnje ih obeležavamo Svetom liturgijom i parastosom za upokojene. Uvek padaju u subotu, jer je to i inače, u toku čitave godine, dan kad se sećamo preminulih – počeo je on i nastavio:
– Što se tiče 40-og dana od usnuća, Crkva nas uči da se dan računa do 16 časova, a posle toga je novi dan. To vidimo još u stvaranju sveta kada Gospod stvrajući kaže “….. i bi veče i bi jutro…“. Znači prvo bi veče pa onda novi dan. Četrdesetnica se pravi uvek u onaj dan kada 40-ti dan padne, jer po verovanju Crkve, taj dan se duša rastavlja sa materijalnim svetom. Šest meseci i godišnjica uvek je u najbližu subotu, jer kao što rekosmo toga dana se sećamo upokojenih.
Na groblje i u crkvu se nosi kuvano žito – koljivo. Žito nas simbolično podseća na Hristove reči da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svetlosti sunca. Žito je simbol smrtnog tela i besmrtne duše u svetlosti Carstva nebeskog.
Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zalečuju rane greha. Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: “Ja sam svetlost svetu.“ Ta svetlost treba da nas podseti i na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Sveća je malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao. Daće i podušja se ne daju da se “nahrani“ pokojnik, odnosno, da duša njegova “jede“, nego da se sirotinja nahrani i u molitvama pomene pokojnika, piše Religija.
Verski analitičar Draško Đenović je za Mondo naglasio da se parastos uvek obeležava u subotu: “Ono što je najbitnije jeste da se setimo mrtvih. Vremena su se promenila, mnogi nisu u mogućnosti da taj dan izađu na groblje jer, na primer, žive na drugom kontinentu. Zato kažem da je najvažnije da se setimo mrtvih, da zapalimo sveću ili kandilo kod kuće”, zaključio je verski analitičar.
(Espreso/kurir/prenela PV)
(Espreso/kurir/prenela PV)
Dodaj komentar