Sapunice su vrlo težak posao koji pljuckamo, a ipak nam čine život ljepšim i utješe nas…

Naši ljudi su povrh toga antropološki skloni pljuckanju (jednoj od varijanti tradicionalnoga hrvatskog jala), jeremijadama (čim im staviš mikrofon pod nos, „krušku pod njušku“, požalit će ti se da su siromašni, da Vlada ne valja, da su kruha gladni i već ih vidiš pred kontejnerom, a oni ti odmagle do parkinga i sjednu u novu limuzinu, sve češće električnu…) ili, nouveau riche kompleks, razmetanju kulturnim standardima.

Kao usputni TV kritičar ne mogu si dopustiti taj luksuz. Gledam sapunice. Odgledao sam veći dio „Sna snova“ na RTL-u, a sad sam, s jesenjom shemom, počeo raditi gledateljsko-kritičarski paralel slalom sa „Sjenama prošlosti“ (RTL) i „U dobru i zlu“ (Nova TV), dvjema prime time uzdanicama. I mogu reći da obje serije „piju vodu“ i drže napetost na visokoj razini.

U seriji Nove TV Veljko, Filip Juričić, koji ima dvije obitelji, dva braka, dva podmlatka (jedan u Sarajevu, drugi u Zagrebu) želi ubiti svoga kamatara, opakog Crnog („Crnogorac“, glumi ga Momčilo Otašević). Dok ga u podnožju njegove vile čeka s pištoljem (Glock ili Hrvatski samokres?), kamatar mu padne na šoferšajbu – jer ga je ljubavnica gurnula preko ograde i… epizoda tu staje. Scenaristi i redatelji su vas doveli do ruba litice i vi morate, hoćete- nećete, čekati iduću epizodu da vidite što je Veljko uradio s Crnim. Kako je epizoda prošla, otkrit ćemo vam: odvezao ga je u bolnicu, gdje je ispao sumnjivac.

U RTL-ovim „Sjenama prošlosti“ sve se vrti oko ubojstva, koje je počinila jedna od lijepih akterica ove licence turske uspješnice „Osveta u štiklama“. Seriju drži sjajna Marina Fernandez, ali i nekoliko linija emotivnih veza između aktera, pa s napetošću čekate iduće epizode da vidite tko će, s kim i kako.

Telenovele su velik posao. Jedan čovjek piše priču, drugi je razbija u scene, treći scene razrađuje u dijaloge. Ekipe su na setu već u sedam ujutro, snimaju se dvije epizode dnevno – velik je to, težak i naporan posao, koji pljuckamo, a ipak nam život čine ljepšim, makar i zato što u svakoj od njih doznamo staru, utješnu istinu – nama neće biti bolje, ali i bogati plaču.