radiobalkanfox
Prva asocijacija na slavonsku glazbu svakako su tamburice. Slavoniji zaista ne nedostaje tamburaških bendova, ima onih starijih, a nerijetko na scenu stupi i noviji. Ipak, ima i onih koji su klasičnu tamburicu malo modernizirali pa se svakako ističu u hrpi tamburaša u Osijeku i okolici. Takvi su i dečki iz benda Lege: Karlo Cvetković, Ervin Sabo, Dominik Hodalić, Matija Bertin, Domagoj Zrinski, Leo Ižaković i Dario Harkanovac.
Oni su među prvima u Osijeku uz tamburicu kombinirali bubnjeve, a njihov zvuk danas se u potpunosti razlikuje od klasičnog tamburaškog sastava.
– Naša priča je počela prije deset godina, 4. rujna 2013. godine bila je službena prva proba, na koju sam ja zadnji došao, kao tad budući član benda Slavonska ravnica. Tad smo bili baš pravi tamburaši, čistokrvni, bez bubnja i prizvuka nečeg modernijeg. Samo mladi i puni entuzijazma te volje za glazbom i druženjem – započeo je frontmen benda Karlo Cvetković njihovu priču.
Kako kaže, svi su se poznavali od prije, ali se Karlo na početku nije htio baviti tamburaškom glazbom.
‘Svirao sam tamburu samo da bih ugodio mami’
– Ja sam ostatak dečki poznavao od prije kroz glazbene i tamburaške krugove. Međutim, jednog člana sam poznavao malo dulje, a to je Ervin Sabo – naš šeširko. Mi smo zajedno išli u srednju školu i on je kroz cijelo školovanje imao tamburaški bend i skroz me zvao: ‘Ajde, ajde. Pridruži nam se’. Ja sam tad bio u rock&roll priči, imao sam rock band i nije me zanimao taj dio, iako sam svirao tamburu u folkloru, u KUD-u Bizovac. Ali to me nije zanimalo, bilo je čisto da bih majci udovoljio. Nije me zanimao taj svijet, i eto, nekako po završetku škole, kad sam imao 20 godina, nekako je nastao tamburaški sastav Slavonska ravnica. Nedugo nakon toga, za nekih godinu dana, s obzirom na to da su postojala dva benda Slavonska ravnica, promijenili smo ime benda u Lege – ispričao nam je.
Svi članovi benda imali su neku vrstu glazbenog obrazovanja, a dvojica su čak i magistri glazbe.
Zašto ‘Lege’?
– S obzirom na to da postojimo deset godina, neki članovi su se promijenili, došli su novi, neki su nas napustili. To je nekako i normalno u svijetu glazbe i bendova. Neki su ljudi, što zbog životnih obaveza i situacija, što zbog nekih drugih razloga, jednostavno odustali. Mi smo našli zamjene, tako da ova današnja ekipa je stvarno prožeta s puno znanja glazbenog, s obzirom na to da imamo dva magistra glazbe u bendu. Klavijaturist i naš direktor zvuka Dario i naš najnoviji član Dominik su magistri, njima je zapravo glazba životni poziv. Domagoj, Ervin i Matija su prošli tamburašku školu. Imamo jednog vatrogasca, Leo je na bubnjevima. On, njegov brat i tata svi su bubnjari, tako da su oni svi prošli ‘bubnjarsku’ školu. Ja sam završio osnovnu glazbenu školu za harmoniku još davne 2006. Tako da smo se svi u osječkim glazbenim krugovima kretali i kao klinci. Tako nam se nekako spojio put u našem bendu – rekao nam je Cvetković.
Započeli su kao Slavonska ravnica, a danas ih u Osijeku i šire znaju kao Lege. Karlo nam je ispričao zašto su izabrali baš to ime.
– Ime Lege je došlo sasvim slučajno. Kao što sam rekao, u početku smo se zvali Slavonska ravnica i ganjali smo tamburaški zvuk. Nakon nekog vremena smo počeli eksperimentirati. S obzirom na to da nam je jedan bivši član svirao harmoniku i bubnjeve, odlučili smo ubaciti bubnjeve među prvima u Osijeku. Ne znam tko je u Osijeku u tamburaškim sastavima 2013. godine imao bubnjeve, mi smo sigurno bili među prvima. Onda smo jednostavno odlučili, ‘ajmo promijeniti ime, sad je idealno vrijeme jer smo na počecima, a i nije to više naš ‘đir’. Ta Slavonska ravnica, ta čisto slavonska priča, mi smo se odlučili i probali nešto malo drugačije. Na jednoj probi smo predlagali imena i mislim da je naš Matija rekao: ‘Pa Lege’. Svi smo se pogledali i to je to. Onda smo samo provjerili je li to slobodno i nismo mogli vjerovati da je, s obzirom na to da ime Lege toliko puno govori. Gdje god dođemo u Hrvatskoj pa i šire, kad sviraju Lege ili kad čuju da smo Lege, znaju i odakle smo i što smo. Zapravo je puno stvari rečeno s tim našim imenom. Svi koji su nekad bili u Osijeku znaju što znači lega – ispričao je.
‘Dugo su nam govorili da smo balavci’
Svaki početak je težak, a takav je bio i njima. Danas su uspješan band koji nastupa diljem Hrvatske i dalje, ali nije uvijek sve bilo tako bajno.
– Nije bilo puno tih teških situacija. Naravno, uvijek kad je u pitanju ekipa s više ljudi, uvijek tu ima nekih mušica, sitnih situacija, ali mi smo to navikli odmah zdravo rješavati. Odmah, bez zavlačenja pod tepih. Zato i jesmo vjerojatno potrajali i nadam se da ćemo potrajati. Ono što je meni osobno bilo najteže je to što smo dosta vremena trpjeli to da smo ‘balavci’, ‘mladi’. Gdje god smo se pojavljivali, na nekim ozbiljnijim manifestacijama i krugovima, ne volim to reći, ali tako je, ljudi su nas smatrali balavcima. Meni je to nekad baš išlo jako na živce pa sam čak nekad znao bit baš isfrustriran time. Sad, zadnjih godina, kad se život posloži i kad stasaš kao čovjek, jednostavno zračiš drugačijom energijom. Kad se sad sjetim sebe od prije pet, šest godina, možda bih si lupio šamar i rekao: ‘Ajde, smiri se, lega mali’. Tako da mi je sad sve jasno zašto su nas ljudi možda tako i gledali jer smo bili bez brade i dosta neozbiljni. Sad je to potpuno drugačije. Rekao bih da je to bila jedna od najtežih stvari, ali nije bilo puno takvih. Da žalimo za nekim stvarima, možda i žalimo, ali Bože moj. Ja možda ne bih ni mijenjao ništa iz prošlosti. Naviknuli smo od početka da su samo rad i upornost najbitniji. Od početka sami ulažemo i u sebe i u opremu – rekao nam je Karlo pa otkrio jesu li očekivali uspjeh kakav su ostvarili do danas:
– Zaista smo obišli mnogo zemalja, a i Hrvatsku uzduž i poprijeko. Hvala Bogu, mislim da smo sve to postigli svojim radom i vjerom, a i entuzijazmom. Nekako uvijek volim reći, nas je trenutačno sedam, svi smo karakterno različiti ljudi, čak i različite vrste glazbe slušamo, ali je nekako u tom bendu između nas sve kliknulo. Svatko ima svoju zadaću, svatko zna koji je njegov dio u bendu. Počeli smo u 20-im godinama, a sad je većina nas ušla u 30-e, nekako smo odrasli zajedno kao ljudi, poženili se, zasnovali obitelj i dijelimo zajedno dosta dana u tjednu. Postali smo jako dobri prijatelji, ‘pokumili’ se… U početku se, naravno, nismo nadali, čak imamo i veće ambicije od ovoga gdje smo sad, ali moram reći da smo stvarno jako zadovoljni. Kad se okrenemo iza sebe i osvrnemo na ono što smo sve prošli, gdje smo bili i gdje smo sad, mislim da možemo biti jako zadovoljni i sretni.
U bendu su medicinski tehničari, vatrogasac…
Uz glazbu, svatko od njih ima svoj posao. Kako nam je rekao pjevač, imali su brojne prilike profesionalno se baviti glazbom kao bend, ali nikad nisu pristali na to.
– Bilo je prilika da odemo u profesionalce, ali nismo to htjeli. Ervin i ja smo medicinski tehničari, imamo bubnjara vatrogasca. Naš Dario i Dominik su profesionalci, budući profesori ili na Akademiji ili u glazbenim školama. Naš Domagoj je majstor elektronike, Matija radi kao poslovođa u jednoj firmi koja se bavi autodijelovima. Svi imamo svoje poslove, svi preko tjedna radimo i borimo se. Priča s Legama i svirkama je isključivo u slobodno vrijeme, najčešće vikendom. Naravno, preko tjedna, poslije svih poslova, barem jednom tjedno imamo probu, čisto da se sastanemo i vidimo te sviramo obavezno. Nismo profesionalci, ne živimo od ovoga što je možda i najbolje jer je puno opuštenije po pitanju financija – rekao nam je.
Dečki iz Lega najčešće nastupaju po svadbama, ali nerijetko ih zovu i na razne manifestacije.
Ono što najčešće pjevaju su obrade drugih poznatih pjesama, ali su u deset godina karijere objavili nekoliko svojih o kojima nam je detaljnije ispričao frontmen sastava.
U 2024. stiže album prvijenac
– Najčešće zapravo radimo obrade drugih poznatih pjesama. Mi smo zabavljači, mi smo zaduženi da ljude zabavljamo, ali nismo odustali od stvaranja svoje, autorske glazbe. U planu je da kroz 2024. godinu izađe i naš album prvijenac sa svim našim autorskim pjesmama. U planu je da ih bude 10 ili 11. Moram spomenuti da je kroz desetak godina izašlo šest, sedam pjesama sa spotovima, sve se nalaze na YouTubeu. Oni koji nas nisu popratili, slobodno mogu. Moram se pohvaliti da smo ove godine dobitnici prve nagrade na županjskom festivalu Šokačke pisme s našom pjesmom ‘Jedna tamburaška’. Želimo da album izađe 2024. jer smo pri kraju sa snimanjem svih pjesama. Jedva čekamo objaviti taj naš album prvijenac. Ako album ne izađe do proljeća, svakako je jedna pjesma već spremna sa spotom za prvi dan proljeća. Tako da ide sigurno jedna pjesma naša autorska van. Čak smijem reći da će se zvati ‘Fotka mog grada’. Tekst je napisan sa sjetom, s obzirom na to da je mnogo naših ljudi u prošlih desetak godina napustilo naš grad trbuhom za kruhom, otišlo u neke bolje krajeve. Ta je pjesma posvećena svim tim ljudima koje drži nostalgija za našim gradom – ispričao je pa se osvrnuo na pisanje tekstova za njihove vlastite pjesme.
– Što se tiče autorskog stvaralaštva, nažalost, trenutačno u bendu nitko nije autor. Ja sam u dvije pjesme bio koautor, ali smo to povjerili ljudima s većim iskustvom. Za nekoliko naših prvih pjesama – ‘Za nju, protiv nje’, ‘Ulice gore’, ‘Stavi ljubav na pauzu’ – autor je bio Boris Đurđević, poznati hrvatski skladatelj. Ove ostale pjesme povjerili smo lokalnim autorima. Pjesmama ‘Soba bez sna’ i ‘Fotka mog grada’, koja će izaći, autor je Ljudevit Ivić, jedan naš Slavonac, Valpovčanin. Autor ‘Jedne tamburaške’ je Željko Lončarić, njemu smo dali povjerenje i nismo se pokajali s obzirom na to da smo s njom osvojili prvu nagradu i ta je pjesma zaista lijepo prihvaćena. Naš producent i stvaratelj zvuka za autorski album je Marin Bando, poznati osječki glazbenik – kaže Karlo Cvetković.
Dodaj komentar