Tužan je dan osvanuo…pretužan. Otišla je plemenita duša, uvijek nasmijana, smirena, beskrajno duhovita, iskrena… Otišla je naša Vildica

I osmi decembar donio je neizmernu tugu jer je svoju životnu bitku sa karcinomom izgubila još jedna hrabra majka. Naime, 42-godišnja Zeničanka Vildana Topuz, djevojačko Čerim, preminula je jučer, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag u srcima svojih najbližih.

Vildana je sa hrabrošću nosila teret opake bolesti, a njena borba bila je tiha i nevidljiva, pokazavala je istinsku snagu duha.

Suprug, dva sina, majka, otac, svekar, svekrva, sestra, zaova, te brojni prijatelji i poznanici dijele bol zbog gubitka ove izuzetne žene. Njeno prisustvo ostavlja prazninu, ali i sjećanja na toplinu, osmijeh i optimizam koje je dijelila s okolinom.

Dva potresna oproštaja od Vildane posebno se izdvajaju. Belma Bjelak Bešlić, dugogodišnja prijateljica, o Vildani je napisala:

“Tužan je dan osvanuo…pretužan.
Otišla je plemenita duša, uvijek nasmijana, smirena, beskrajno duhovita, iskrena…
Otišla je naša Vildica.
Iza sebe ostavlja ogromnu tugu, neizrecivu bol, prazninu, nedostajanje.
Ostavlja iza sebe svoje momke: Senaida, Ubejda i Tarika, Džejlanu i drage roditelje ali i sve nas, njene sestre, neutješne drugarice, medresanske sapatnice, drugee…
Ostavlja sjećanja i iskrena svjedočenja da je bila plemenita vjernica, odana prijateljica, požrtvovana supruga, majka, sestra, kćerka…Dostojanstvena u radosti i boli podjednako.
Nema puno takvih insana na ovom prolaznom Dunjaluku.
Pokretača na dobro, podstrekača na pozitivno i veselo, vječitih optimista kojima je ovosvjetsko bilo nebitno i za čime nije žudila: ni za novcem, ni za titulama ni za lažnim ružičastim prolaznostima.
Njena je duša bila čista poput njene vanjštine, mjesta boravka, odnosa koje je sa ljudima gradila, ljubavi dječije iskrene, medresanske, nepatvorene koja je trajala.
Potajno smo joj se divili, svi redom.
Perfekcija kojom je odisala u svakom pogledu za spomena je i ugledanja, za prepričavanja, mnoštva emocija, osmijeha i suza u isto vrijeme.
Spremna da oraspoloži, usreći, razgovori, pokrene.
Naša je mirisna medresanska ruža, odlikašica bez pompe i sa besprijekorno umirujućim glasom i onda kada uči Kur’an i onda kada iz dubine duše progovori:”Heeej bonaaa nebila, draaaga…”
Bezbroj smo puta prepričale dvije epizode iz naših zjedničkih života…prva je kad bih joj na diktatu iz Bosanskog dok je sjedila u klupi iza podizala jedan prst ako je Ć a dva ako je Č…”Šta ću bona kad sam ZeniĆankaaaa”!
A druga je kada nas je upravnik Alija uhvatio ispred medrese kako ašikujemo, ona sa svojim Senaidom a ja sa svojim Mehidinom.
Uveo nas na sećiju u prizemlju Medrese i strogim glasom kazao:”Vaša imena”?
Poslije toga je pored stavio crtice i nastavio:”A oni su”?
Nakon što smo sve stidljivo izrekle Vildana ko’iz topa upita:”Šta će sad s nama biti Upravniče”?
On će na to:”Ništa, organizovaćemo vam vjenčanja”!
Smijale smo se često na ovo, i spominjale svoju dječiju naivnost, uigranost i zaljubljenost kad smo se ubjeđivale da je vrijedilo jer je taj izlaz bio baš poseban.
Pregršt je uspomena koje smo sve zajedno s Vildanom izgradile, bilo ih je, baš ih je bilo…i sve su redom lijepe, plemenite, posebne, pozitivne kakva je i sama bila.
Dobra vila IV-c, naša Vildana Čerim.
Nju ste naprosto morali voljeti, ona će naprosto svima faliti, svima…
Rahmetullahi alejha”, napisala je Vildanina dugogodišnja prijateljica Belma Bjelak Bešlić.

Emina Fajić, koja je kraće poznavala Vildanu, također je podijelila svoje emocije: “Danas me rastužila vijest o smrti jedne meni jako drage žene imena Vildana. Zaustavila me prije tri godine u haremu Begove džamije, rekla mi je da me prati i da se i sama bori sa rakom. Od tada smo se redovno čule, pile kafu, bila je dobro. Baš kada je Naida preselila saznali smo da i ona ima metastazu, išla sam da je obiđem. Voljela sam da sam joj pisala i odlazila više, ali nisam htjela biti naporna jer ipak nismo toliko bliske. Znam koliko je mojoj Naidi značilo kada joj je neko dolazio, onako spontano na vrata, usput, bez najave samo da je zagrli… Ali sam dovila, uvijek sam je se sjećala u dovi. Današnji dan me vratio na 9. juli i sve sam emocije ponovo proživjela. Danas sam ponovo osjetila snagu Gospodara… U trenutku su mi krenule suze i osjetila sam slabost, ali kao da je neko rukom odnio tegobu sa mojih prsa, kao da sam vidjela da je ona sada dobro, da nema više patnje kroz koju je prolazila na ovom svijetu. Bila je primjer pravog, istinskog vjernika, dobre kćerke, sestre, supruge i požrtvovane majke. Molim vas da je se svi sjetimo u dovi, da je Gospodar nagradi Dženetom, a njenoj porodici podari sabur”. 

Vildaninoj porodici, prijateljima i svima koji su je voljeli, neka bude podarana snaga i sabur u suočavanju s gubitkom. Iskreno saučešće upućujemo svima koji osjećaju tugu zbog preranog odlaska Vildane Topuz.

Dženaza Vildani Topuz klanjana je dan nakon njene smrti, dakle 9. decembra na mezarju Ravne Bakije.