radiobalkanfox
Jedna od najvećih filmskih zvijezda u povijesti, ikona zlatnog doba Hollywooda, Ingrid Bergman, preminula je na današnji dan, na svoj 67. rođendan, 1982. godine. Javnost ju je obožavala, iako bi se, kad bi ju pitali o Casablanci, pravila da ne zna o čemu pričaju. Po njoj je nazvana i posebna vrsta ruže, a jedna je od 17 glumica koje su uspjele osvojiti trostruku krunu: Oscara, Emmy i Tony.
Rođena je u Stockholmu, majku je izgubila sa samo tri godine, oca sa 12. Od malena je pokazala veliki talent za glumu, dobila je stipendiju za školu švedskog Kraljevskog dramskog teatra, gdje je već je prve godine dobila ulogu u predstavi ‘Ett Brott’, dok su do tad prije takvog angažmana djevojke morale završiti tri godine glumačke škole. Ipak, nakon što je dobila ponudu za snimanje filma, odlučila je prekinuti školovanje i posvetiti se karijeri.
S 21 godinu udala se za stomatologa i neurokirurga Pettera Lindströma, s kojom je imala kćer Piu. Nakon desetak filmova u Švedskoj i jednog u Njemačkoj, Bergman je dobila angažman kod holivudskog producenta Davida O. Selznicka u engleskoj verziji njezina švedskog filma iz 1936. ‘Intermezzo’. I tad se sve promijenilo
Hollywoodska karijera
Film je ostvario veliki uspjeh i Bergman je postala jedinstvena zvijezda. Odbila je promijeniti svoje ime i izgled, počupati obrve, bojati kosu. Nosila je malo šminke, a isticala se visinom i gracioznošću.
Ipak, vjerojatno je svima prva asocijacija na njen filmski opus ‘Casablanca’ s Humphreyjem Bogartom iz 1942. Američki filmski institut proglasio ga je najboljom američkom ljubavnom pričom, ispred ‘Zameo ih vjetar’ i ‘West Side Story’, što je zanimljivo jer ga je par smatrao neuvjerljivim, a Bergman je više puta govorila da je snimila puno važnijih filmova, pa se čak nadala se da će ga jednom kad umre prestati prikazivati.
Što se viče važnosti, barem kod nagrada, bila je u pravu. Prvu nominaciju za Oscara dobila je za film ‘Kome zvono zvoni’, a prestižnu nagradu osvojila je godinu kasnije, 1944. za ‘Plinsko svjetlo’ redatelja Georgea Cukora. Ponovno je nominirana i sljedeće godine za ‘Zvona Svete Marije’.
Bila je prijateljica s Alfredom Hitchcockom, a navodno je njena afera s ratnim fotografom Robertom Capom bila inspiracija za ‘Prozor u dvorište’, dok su surađivali na filmovima ‘Začarana’ i ‘Ozloglašena’, a 1947. je osvojila i Tonyja za ulogu Ivane Orleanske na Broadwayju, koja joj je u filmskoj ekranizaciji donijela i nominaciju za Oscara. Posvetila se i kazalištu koje ju je pratilo od mladosti te je kroz medijske nastupe prosvjedovala protiv segregacije na kazališnim daskama.
Ljubav i skandali u Italiji
Uz sav luksuz Hollywooda, zaintrigirao ju je rad talijanskog redatelja Roberta Rosselinija, kojem je poslala pismo gdje je izrazila svoje divljenje, a on ju 1949., poziva u novi film, ‘Stromboli’. Tijekom snimanja se rodila ljubav, Bergman je ostala trudna s Rosselinijem, što je izazvalo veliki skandal u SAD-u. Oboje su se razveli, ali je samo za jedno od njih to bio skandal.
Bergman su javno nazivali užasnim imenima, a tad još aktualni suprug, dr. Lindström, tužio ju je zbog napuštanja i tražio skrb nad njihovom kćeri. Glumica i redatelj vjenčali su se u Italiji 1950. i kasnije su dobili blizanke, Isabellu i Isottu Ingrid. Zajedno su snimili još filmova, bez većeg uspjeha, a zbog Rosselinijeve prevare su se rastali nakon sedam godina braka.
Tad je dobila i ‘ponudu koja se ne odbija’, s Jeanom Renoirom snimila je ono što se pokazalo kao njen povratnički film, ‘Elena i njezini muškarci’. Također se pokazalo i da je njen ‘skandal’ samo jedan od mnogih u nizu u Hollywoodu.
Trijumfalni povratak
Vratila se na najbolji način – Oscarom za glavnu žensku ulogu u filmu ‘Anastasia’, koji je ipak morao preuzeti Cary Grant jer se javno pojavila tek 1958., ali je nastavila i sa televizijskim serijama te je za ‘The Turn of the Screw’ osvojila Emmya za najbolju glumicu. Treći zlatni kipić dobila 1975. za najbolju sporednu žensku ulogu u ‘Ubojstvu u Orient Expressu’. Te je godine otkrila i da ima rak dojke.
Unatoč sve lošijem zdravstvenom stanju, tri godine kasnije završila je svoj posljednji film, ‘Jesenju sonatu’, za koji ponovno dobiva nominaciju za Oscara. Zadnja ulogu imala je 1982. u seriji ‘A Woman Called Golda’ o izraelskoj premijerki Goldi Meir. Te je godine izgubila bitku s rakom i preminula u Londonu na svoj 67. rođendan.
Posthumno je nagrađena drugim Emmyjem za najbolju glumicu upravo za njezinu posljednju ulogu. Na pogrebu je svirala ‘As Time Goes By’, tema iz Casablance. Jedni tvrde da su joj pepeo razasuli švedskom obalom, a drugi da je pokopana u Stockholmu pokraj svojih roditelja.
– Ne žalim ni za čim. Ne bih svoj život živjela ovako kako sam živjela da sam se brinula o tome što će ljudi misliti – rekla je.
Dodaj komentar