radiobalkanfox
Do 20. godine bila je ratoborna djevojka. Dječaci bi je štipkali, a ona ih premlatila jer je bila najveća i jača od njih. Talent je naslijedila od mame, ona je pjevala, kao i baka, koja je bila samouka i jako je voljela glazbu. Za prvi solistički nastup, na Natjecanju mladih graditelja, mama joj je sašila koraljno narančastu haljinu, kupili su joj nove dokoljenice i cipele.
Još pamti tu sreću, priželjkuje si da se osjećaj ponovi. Kad je izašla na pozornicu, nije joj bilo svejedno. Ruke je držala na leđima jer joj je znoj curio s oba dlana. Onda je stavila ruke uz bokove, ma zapravo nije znala kamo će s njima.
Srce joj je lupalo, mislila je da šeta po tijelu, da je malo u grlu, pa stalo u grudima, trbuhu. Bila je to njezina prva i posljednja trema u životu. Kad je pustila glas, nakon samo 10, 20 sekundi dobila je snažan aplauz i on je razbio sve strahove. Shvatila je da je pjevanje dio njezina života, tim više što je na tom natjecanju osvojila prvo mjesto za svoju školu.
Igrala je i košarku, trenirala u brčanskom klubu Interplet, a trener, inače profesor tjelesnog odgoja, dao joj je nadimak Brena. Valjda mu je bilo nespretno vikati po dvorani Fahreta. Pojavio se i Minimaks, dodao ono Lepa, a sve ostalo je povijest.
Dodaj komentar